Uncategorized

DOBRO JUTRO 14.4.2021.

Čujem, u daljini, čitavo polje bijelih balatonskih galebova. Uz put su zagrebačke vrane u pozama neostvarenih patricija, nadleti i golub, pred svitanje se čuje i ćuk. Pa, kako se rano budim, prebrojimo se mi međusobno, prema Savi ukaže se i podebeo štakor, nekad i pretrči lisica. Izvode rano, prvi jutarnji ljudi, pse. Počinje dan. Oko sedam, zasjest će na terasu male kavane najusamljeniji, oni dugo sjede i šute.. kapat će i ovi bučniji po tri i četiri odjednom, u raznim kombinezonima gradskih službi što kose travu ili režu granje, održavaju toplanu ili paze da ljudi nose maske. Pred dućanom parkiraju momci kombije donekle i bahato, iznose kašete salate i mrkve, nevješto se i bučno udvaraju prodavačicama, a ove im, jednako nevješto, spuštaju tako da ih obeshrabre, ali ne sasvim. Počinje dan. A ja ću ući u zgradu iz šetnje s Bagginsom, još kao promatrač i neutralan beletrističar svega. Pa izaći uskoro opet ali obrijan, sad kao djelatni i aktivni faktor svega. I počinje dan. Dobro vam jutro, moj golublji i štakorski svijete, na pregibu mjerljive i nemjerljive stvarnosti. I vama, sestre i braćo, kojima se obraćam jutrom iz nekog virtualnog, elektronskog lijevka kroz koji blago iskri, puše i svjetluca.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara