Budućnost je prilika da od ono daha što imamo, od par krhotina kaosa što nam u susret plovi, napišemo pjesmu. Jer mi, tu, i nismo drugo, u neki...
Oznaka - MARIJANA BIJELIĆ
Dok još Zagreb spava, ja prošetam Bagginsa, sjednem, i pišem. I evo, pišem kako je bilo noćas, a i danas nam je namjera tako. Jeli smo noćas tortu, slušali...
A što je čovjek, noću mu tako dođe, pa mu se duša ili stisne, ili raširi. Pa skoro pukne kao brezin list, zimi, pod prstima djeteta. I da nema tome razloga...
Dobro je prošao onaj kome je dan lijep, ako ga ništa ne pokvari. Ako mu ga i ne može ništa pokvariti…to je već čudo, ali mnogima je potrebno da ga nešto...
Kakva god novogodišnja noć vam bila, luda ili samotna, obiteljaška ili u kakvom društvu, mladalačka uz škripu guma, ili inzulinska… opet svane taj prvi...
Te sam filmove, uzbudljive i tragičnih završetaka, ambijentalne i nebitnih završetaka, naivne, duboke, višeslojne, ja sam ih proživljavao….prvih par sati...
Pred jutro je, u Zagrebu, i zasniježilo. Okitile se grane s par pahulja, iskosa su kandelabri dali tom prizoru malo izvanvremenske topline, a mi smo bili budni...
Fotografija je iz članka u dva splitska restorana, ne neka ilegalna i skrivena, ali prvo povijesni kontekst ovoga. Od starih vremena, ritual Sushi na Geiši bio...
Stvar je da tih ranih osamdesetih, po mjerilima ovog vremena, mi i nismo živjeli neku posebnu raskoš. Mnogi su grijali na drva, i cijepali su jutrom u podrumu...
Sve što se događalo, između mog ulaska u rani pubertet, negdje početkom osamdesetih, i ove fotografije, nastale sinoć na večeri, a i misli se još događati, od...
