Featured Svijet

Izraz lica koji sve govori o trenutku u kojem je Europa

photo DE

Zapravo, Merkel ima najizražajnije lice svjetske političke scene, svatko tko bi ga krenuo analizirati je razoružan njegovom jasnoćom, to je i logično jer je ona nesumnjivo jaka žena. Ali ne samo  zato. Ona obično nameće win-win rješenje koje sabotiraju iz razloga koji su više politikantski nego državnički, tako i u Njemačkoj a jednako i planetarno ali to je usud svake konstruktivne politike u svakom području. Rješenja koja su zdrava uvijek i opstanu ali prije toga moraju optrčati svoj krug jer kad bi kao zdrava bila prihvaćena u početku onda  i ne bi bila rješenja nego stvarnost koja već traje.

Imigrantski val obuhvaćen svojim strahovima, ugrađenom destruktivnom jezgrom koja se aktivira po potrebi, košta njenu a i “lisabonsku” predodžbu Europe sve više. Ideja povezanih visokorazvijenih država u jedinstvenom prostoru ovog opsega i sa slobodom kretanja ljudi, kapitala, roba i usluga, naravno da je od početka bila rukavica u lice drugima. Zabunom je naša predsjednica rekla da je sloboda kretanja najveći problem, poslije se ispravila ali zapravo, teško je to zabuna. I jedno drugo shvaćanje ovog prostora, zatvorenog i neprohodnog, opčinjenog nacionalnim mitovima, okrenutog prošlosti i očuvanju izričitih identiteta koji su međusobno suprotstavljeni a ne potiču se, polako to shvaćanje pobjeđuje eurozonsku utopiju da se može imati otvoreno, uljuđeno i gospodarski propulzivno društvo.

U sredinama koje praktično nisu izašle iz ideološkog sna komunizma će se razbuditi klaustrofobija i ksenofobija tradicije iz 40-ih, drugdje će se dovesti deseci tisuća ljudi nenaviklih na ono na što se, umoran od racija, mobilizacija i muke, ovaj prostor od Visle do Atlantika htio odreći. Brandtovski svijet će nestati a mladi će neoeuropski jastrebovi jastrebovi juriti kontinentom i uzvikivati- zatvorite granice, poentirat će se sa svakim pokušajem da se postavi bomba ili siluje srednjoškolka, sve će to rasti zato da se spriječi jedno- da ta Europa ne ojača i ne odahne i ne bavi se rastom, nego borbom protiv drugih, sebe i napretka. Na tom licu se jasno vidi da ono to vidi. Dovela je u neku ravnotežu nekad suprotstavljene SPD i CDU te CSU s druge strane, jednako i Pariz je učinio slično. U Italiji invazija ilegalnih dolazaka u organizaciji trgovaca ljudima i ona se okreće od ideje eurozone, Balkan je pun ljudi koji tvrde da je sloboda kretanja okupacija a da se treba vratiti u šume i boriti se međusobno i sokoliti se međusobno u ideji da je to baš to, pravo rješenje za male narode da uskrsnu crne košulje, brade, strelaste križeve i sve gadarije za koje se klelo da se razumjelo da nije donijelo sreće.

Ali kako su ratovi 90-ih završili…na avnojskim granicama iz ustava 1974. nastale su nove države. 1987. bilo je jasno da tako i mora biti. Ali moralo je biti i to da se ovo dogodi na najbrutalniji mogući način koji je odnio desetke tisuća života i ostavio mit da je baš to ono najbolje, najplemenitije, i do te perverzne mjere je taj nekrofilni mazohizam išao i ide da se zagrebački neradnici i borci za nacionalnu slobodu protiv velikosrpskog koncepta vesele kad taj koncept jača a autobusi batinaša i dupljaša iz Čačka ili Podrinja vesele kad se na Trgu u Zagrebu postroji četredesetak klovnova u crnom.

I kad čovjek čita komentare članaka ili komentare na društvenim mrežama može imati samo taj izraz lica u kojem reterira uvjerenje da se može funkcionirati logično i konstruktivno.