Featured Svijet

I IZ JEDNOG MUŠKOG KUTA, VJERUJEM DA JE SLIČNO IZ SVAKOG- O SUROGAT MAJČINSTVU

Ne mogu zamisliti biti intiman sa ženom koja je na to pristala da bi joj tu penetraciju i orgazam platio, koja mene kao baš mene izvorno ne želi. Sve i da nema svodnika, a u ogromnom postotku ima, i taj služi tome da ova ne pobjegne od nasilja ili se ne predomisli, i da ja ne pobjegnem, a ne platim mu. Ali nju muče dugovi, pa i bilo zašto, mene muči što me nitko, od volje, neće nego na silu… i nas dvoje praznimo i punimo naše dvije muke uz pomoć mafije, ili ne. Osjećao bi se ponižen kao čovjek, kao muškarac, i kao čovjek  koji se vjerojatno i gadi drugoj strani koliko i ja sebi. Ne ja, većina nas, ogromna većina. Ne svi, ipak ogromna većina. Ali biti protivnik ovoga, a zagovarati surogat majčinstvo, to je tek nemoguće zlo, i meni bi sve to bilo još deseterostruko gore.

I više. Jer bi živjeli godinu dana u tome, a tek kad bi “negdje u Bjelorusiji” uzeli to dijete, tek bi počelo.
Naći agenciju koja će naći ženu “zdravu i u potrebi”, koja će nam agencija jamčiti da se neće predomisliti (a to su sve agencije spremne potpisati i potpisuju, da će je spriječiti), pa ćemo mi platiti da ovi nju oplode i drže, i onda će joj uzeti dijete i dati nama…. realno, agenciju nije briga kakvi smo mi to, koji nam je motiv. Njima je da se plati što će biološku majku oploditi, hraniti, čuvati da se ne pobuni, i dati nam dijete. Da mi dalje postupamo  kako znamo i hoćemo. A tko zna tko smo mi. Pa kako bi tko htio da to bude legalno..


I kako bi raslo to u njoj, kao neki “mi”, a da ne znamo što ju taj čas muči, i obratno, kako bi ona nosila taj život ne znajući kakvi smo mi ljudi uopće, i kasnije što je to dijete jelo ili učilo u školi. I stiglo na more, i mi da je ona stigla. Kako bi zaspali a da joj ne poželimo laku noć, konačno …i kako bi joj ga uzeli, zapravo, kako bi mi znali, i živjeli s tim, da će ona sad piti analgetike i tablete da joj se smiri tijelo od nedojenja, kako bi uopće ušli u tako nešto beskrajno ružno i sebično. Kako bi slavili rođendane za dan kad se nekoj ženi, koja je to zbog siromaštva morala, uzelo dijete.

Pa nije to usluga kao kad ti netko popravi bojler, to dijete sluša njeno srce, majku mu. I uvijek će ga se sjećati ispod svijesti. Usvajanje je znak ljubavi, ako ima ljubavi. Ovo je prostitucija na neku debelu potenciju gdje ne može biti ljubavi, nego neke bolesne imitacije zadovoljenja nagona za produženjem života, na račun trećih. I to isto ne mislim ja, nego mnogi oko mene, ljudi raznih svjetonazora i životnih sudbina, ali još ljudi.

Uzeti agenciju da ti iznajmi tuđe tijelo da bude oplođeno, rodi, i da se uzme dijete koje je tvoje samo po nekoj “brojke i slova” crti, i zapravo samo jer si ga platio… to je zločin i degradacija svih koji u tome sudjeluju. 


Tako depersonalizirani, kupovni, dalek od svake topline život, sasvim je neshvatljiv. Najvažnije, a to nikako nije jasno u ovim temama… u ovakvim stvarima nije uopće važno tko je što potpisao. Jer to – potpisala je, pa nek nam rodi, to ne vrijedi ništa. Vrijedi za krumpir, ne za život, a za krumpir vrijedi ako cijena nije ponižavajuća, jer je i rad život. Niti ugovor o krumpiru nije nego ništav, ako je nesrazmjerne vrijednosti krumpira i cijene. A ovo nije rad, ovo je život. 

Jedan citat za kraj-  Nažalost, čini se da se međunarodno tržište surogat majčinstva značajno i sve više preklapa s trgovinom ljudima. S obzirom na količinu novca, trgovci će značajno profitirati od prodaje žena i djevojaka u aranžmane surogat majčinstva. Kako je dr. Sheela Saravanan, autorica A Transnational Feminist View of Surrogacy Biomarkets in India, napisala u podnesku Posebnom izvjestitelju UN -a o prodaji i seksualnom iskorištavanju djece: „Trgovina surogat majčinstvom koristila je istu mrežu koja se koristila za domaće rad i seksualna trgovina iz siromašnih regija Indije u urbana područja. Ove neudane djevojke [bile su] impregnirane embrijima bez njihovog pristanka. Druge su bili zatočeni u kućama, a kada su neke djevojke pokušale pobjeći, uhvatili su ih, dovele natrag i pretukli.

Nisam ja neki pošten i fin čovjek, ali ovo uopće nije moguće vidjeti drukčije. A da nije baš jako tužno tako vidjeti.

photo DW

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara