Svijet

I GDJE SMO SAD?

Zemlja bez dana ikakve demokratske tradicije s preko pet tisuća nuklearnih bojevih glava, ljudi vječno izmučeni i zgaženi, bičevani kozačkim knutom i vođeni samodržavljem čitavu svoju povijest i  vječno okrenutu kolektivizmu u rukama najgorih… eto, to je našao svjetski kapitalizam u svom postmodernističkom ludilu za svoju maloumnu žrtvu. Za svog neprijatelja kojeg će dati u ruke loše preobučenim najciničnijim i najkradljivijim ex komunistima. I stvara se čitava planetarna haranga kretena koji se boje cijepljenja, 5G mreže, žena, pedera, okruglosti zemlje, i svi oni navijaju da jedan čuvar ambasade u zimskom periodu, špicl i delinkvent, psihopat koji pred kamerama patosira male judo borce i jaši konja gol do pasa i koji bi trebao nastupati u Zadruzi sa Kristijanom a ne voditi neku zemlju…napadne susjednu ex republiku ex države i koju će pomagati ništa manje nego NATO, i usput prodavati svoje oružje i postizati svoje interese.I gdje smo sad?
Gdje smo i bili. Samo što je mrtvih koliko samo tromi i nasilni slavenski svijet može proizvesti, pune su ih šume i močvare, Rusa, Ukrajinaca, azijatskih nomada i sibirskih naroda na rubu autizma.
Eto to se dogodilo, i ta bizarna groznica imperijalizma u državi koja ne proizvodi niti kosilice za travu je koštala tranzicijski svijet desetke i desetke tisuća mrtvih, siročadi, udovica, i sad polako, nahranivši se, svjetski kapital shvaća da će uskoro biti za sad dosta. 
Sazrimo. Za sto bogova i onog jedinog, sazrimo. Herson se vratio kući, Wagner… buljumenta ološa i čečenski krvoteče skviče, Zaharova se sjetila da je dama, Pjeskov misli da je dramatski povijesni lik… a skoro dvije stotine milijuna Rusa i Ukrakinaca moraju živjeti dalje. Dok ih opet ne odvedu od kuće u neku ravnicu milijarderi i neki istraumatizirani patuljak koji ne shvaća da je samo demonski lutak jedne mračne i bizarne seanse nečeg većeg od njega.

photo screenshot