Osvrti

ZAŠTO NISAM VJEROVAO U RASPLETE FILMOVA STRAVE, OSOBITO O EGZORCIZMU

mde

Kad su igrali u kinu, osobito u Studentskom centru, Kozari, i Balkanu, filmovi strave, mi djeca smo uvijek išli. I po nekoliko puta. Plašili bi se međusobno kad smo se vraćali, predstave su bile u 16, u 18 smo smjeli ići tek u nekoj drugoj dobi, od 20 tek u srednjoj školi. Ali osobit su bili izazov za nas filmovi o egzorcizmu, dva ili tri dijela Egzorciste pa još par, ali, meni se tu nešto nikako nije sviđalo i bilo mi je neuvjerljivo, kao i u svim filmovima gdje je apstraktno dobro porazilo neko apstraktno zlo, bilo je tih prolaza u pakao, demona koji bi se pojavili na zemlji, svega je bilo.

Ti su filmovi bili slični akcijskim filmovima, na kraju bi bilo neko armagedonsko finale i….ili bi netko vikao, čak i jednom tukao s raspelom, srebrnim metkom se zaustavljao vukodlak, ja to nisam vjerovao. U sam zaplet sam vjerovao, u prisutnost vraga sam vjerovao, i u opsjednuće, još kako. I sad vjerujem. Ono u što nisam vjerovao je rasplet, pa i sam koncept dobra i zla, ali osobito u zadnju scenu. Ja sam to drukčije zamišljao. Zamišljao sam svećenika koji bi suočen sa prisutnosti demona ili gore u prijelomnom času izgledao i bio sasvim miran, možda čak tužan. Njemu bi se to nadahnuće ukazalo iznutra kad bi se već kao čovjek osjetio sasvim nemoćan, on se ne bi nadglasavao s ovim bijesom nego bi, osvijetljen, blago pogledao na mučenu osobu i stavio joj ruku na čelo, ili je poljubio, ili bi učinio znak križa, rekao bi…recimo “nemoj se bojati”, a i prema demonskim legionarima bi slično pa bi ili njihova misija prestala, otkazali bi svoju poslušnost mantriku i postali nešto bolje, ili vjerojatnije nestali u nešto drugo. Ali niti u jednom takvom filmu nisam našao to rješenje, neki pogled kao onaj kakav je naslikao Giotto kad prikazuje Judin izdajnički poljubac. Htio sam transcedentniji rasplet, pobjedu nad silom a ne između sila, Hopkins ili Burton, von Sydow nisu trebali igrati, moja slika egzorciste je izgledala kao Leopold Mandić ili s malom rezervom pater Pio, i shvatio sam s decenijama zašto je to.

Slika Boga, imago Dei, tih filmova…bila je po logici sraza NATO i Varšavskog pakta, a koliko god….bili jedni bolji, rješenje nije trebalo biti horizontalno niti među ljudima, trebalo je da  sama prisutnost božanskog u situaciji  pretvori demona u razbojnika na križu koji kaže- sjeti me se. Susreo sam u životu dvojicu koji su uistinu vodili takve obrede (ovlašteno od strane crkve), pa i ljude koji su im nazočili. S ovim prvima sam, s jednim sam razgovarao telefonom, i s jednim pravoslavnim egzorcistom sam razgovarao…taj je po bizantskoj liniji bio u startu malo bliži ovome. Ispada iz tih razgovora da je nagonska ljudska priroda u svojoj temeljnoj frustraciji samodestruktivna. Dva sam puta doživio neku potvrdu svoje početne vizije, jer stvarnost i Hollywood slično zamišljaju svijet. Svjetove. A meni se triput dogodila intervencija boljeg u “to naše”, nije to bilo spektakularno i ekstatično, dapače, spektakularno i ekstatično je ..ljudski, na prizeman način ljudsko. Jednom je to bilo u sred topničke paljbe, moj strah je išao preko ruba koji se može nositi. Ne znam kako sam to zavapio na glas, evo vidite, te riječi imam potrebu prešutjeti i to mi je bitno otkriti zašto. Nastao je u meni potpun mir, samo sam se smješkao dok nije popustilo izvan mene, nešto je izlilo u mozgu neku kemikaliju, naravno da vjerujem, da znam- da je to ono što sam htio da pobijedi u tim filmovima. Ali ono što sam znao je, a čitava svijest mi je bila utrnula i oglušila, bilo je- da mi je moći bar malo ili duže postati ovo – samo bi hodao i bio bi mir.

Na bitan način ja jesam sekularist, jer mislim da stvari idu krivo. Na jedan loš i mlak način jesam i vjernik, jer da jesam uistinu vjernik bi znao smiriti loše u sebi i oko sebe. A ne znam niti što će biti s nama nakon zadnjeg dana u nekoj onkološkoj ili prometnoj pogibelji, znam samo što bih volio da jest. I to je vrlo tiho i blago, tek s malo radosti. Da sam vjernik…kuda bih prolazio bih svodnicima pomogao da oslobode djevojke i sebe, prijevoznici goveda i svinja ih nikad ne bi doveli do klaonica, Putin bi otišao u samostan i hrabrio ljude da ne postanu kao on. A nije tako. Ovako samo znam koliko ne valjamo svi zajedno.

I zato nisam vjerovao u rasplete filmova strave kao modelima sraza dobra i zla. Koji sraz je i u i oko nas istodobno. I iznova.  I nije dobro.