Featured Osvrti

ZAŠTO ĆU SUDJELOVATI U ORGANIZIRANOM POKRETU RADIKALNOG FEMINIZMA (i prvo, o pokretima i ideologijama uopće)

Društvo će biti dobro, kad i ako i u toj mjeri, dovoljno ljudi bude povjerovalo da je svijet nepotrebno grub i kompetitivan. I da može biti bitno bolji. Kršćanstvo je izvorno imalo tu poruku, nominalno je ima i sad, ali je zapalo u istu zamku kao kasnije prosvjetiteljstvo, kao iskorak Francuske revolucije i kao komunizam. Svaki kvalitetni, dakle univerzalni a na tragu ideje o boljem čovjeku, pokret ili ideologija.. nužno i radi svog širenja posegne za organiziranom moći kao nužnim sredstvom svog širenja ili očuvanja. Kao sindikalist cestovnih vozača kamiona Hoffa, svojedobno. Ona ga tada proguta i oduzme mu ideju, jednostavno postane ta ideja sredstvo i alat moći a ne obratno. To je permanentni suicid, moć koja proguta ideju je jalova, ideja bez moći je jalova. Kako bi moglo biti drukčije? Pa tako da vodstvo, avangarda, svećenstvo, kako god zvali ideološke nositelje te ideje, budu imali direktan odgovor ne- podrške svojih suboraca čim posegnu za moći zlatnih…. križeva, partijskih duty free povlastica, bilo čega čime se ugrožava ideja. Da bi to bilo tako, trebala bi nestati značajna razlika vodstva i sljedbenika, u biti, trebali bi sljedbenici biti i bez vodstva svjesni i dorasli. Je li to moguće? I je li bi to onda bio pokret, ako bi svi bili ideološki dioničari, nositelji iskre, pa tada je to tek spontani razvoj kolektivne svijesti. To nije dovoljno, i ljudi mogu svjedočiti za bolje i ako nisu svi do jednoga za to već spremni. Ali ipak, niti jedna od ovih, nabrojanih i… svojim padovima izubijanih ideja, nije mrtva. Kršćanstvo je stiglo do koncepta nevidljive crkve, a čime se odriče ekskluziviteta prema nekršćanima i prema granici rukopoloženog svećenstva i vjernika, to su ustajanja koja korijen crpe u izvornom Kristovom obraćanju. Istodobno ono i pada i srozava se, ali i čisti se i raste. Komunizam nije pao s Berlinskim zidom, realno je on svoj izvorni pomak nastavio živjeti u lijevim i, često zelenim, pokretima i vladama razvijenog sjevera Europe koji postaje svjestan životne i društvene slabosti zgrtanja pred sigurnošću a i svjestan slabosti nekadašnjih lijevih režima na istoku. Dakle ima smisla iznova pokušavati, pa i izlagati se zamkama na skali ostvarenja, u jednom smjeru zamci neuspjeha zbog nemoći a u drugom zbog gutajuće moći. I biti svjestan da ste samo korak. Ali možda korak naprijed u dijalektičkoj spirali. Konačno, ljudi se privuku jer osjećaju i prepoznaju sebe i svijet na međusobno razumljiv način, i poljubac je već jedan dokaz toga, jedan atom toga. Ne, nužno, istovjetan način i ne s nužno istim sadržajem. Ali na način i uz sadržaj međusobno razumljiv i prihvatljiv. I Marijana i ja smo tako, nenadano, neočekivano i naglo iako ne više nedavno. Većinu toga i bitno prije mi je bilo od njenih pogleda blisko, a da nisam mario kako se to zove, za radikalni feminizam nisam niti čuo. Ali gdje ona podigne baklju, ovu je teško nositi, moje je i tako da hodam i iza i ispred. Da ne klone, da siječem kupinu, i jer je razumijem. Donekle i vješt sugovornik, već sam unovačio nešto pristaša i podržavatelja, pa i brkatih (simbolično govoreći), i bar jednako ne. Konačno, muškarac sam. Pa kad ne bi vjerovao u radikalno feminističke stavove o silovanju, prostituciji, nasilju, i svemu lošem u muškom supremacionizmu, osjećao bi se manje tako. A i kad ne bi bio uz nju u svemu što će ju htjeti usporiti ili omesti u tome da učini svijet boljim. Sasvim sam spreman.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara