Featured Osvrti

RIJEČ O ANTIFAŠIZMU U NAS, SADA I, OSOBITO UBUDUĆE

Nedavno smo bili u jednom društvu, u kojem smo “nas dvoje”, pričali živo kako smo se primijetili na fb, na mojoj temi o Bleiburgu. Bio je u temi pok. prof Kregar, dosta prilično pismenih diskutanata, bilo je puno temperamenta, i mi smo ušli u neku diskusiju, dalje je naša povijest, ali…. ja sam u tom društvu imao, možda i najmanje “jugoslavenskog identiteta”, a pokazalo se da, smo nas dvoje možda jedini od sugovornika, bez nekog iz familije koji je bio među tima koji su se našli tada tamo na strani poraženih.

Antifašizam jest bitan temelj moderne Europe, i modernog društva, i od njega ne treba, osobito po pojedinačnim sudbinama tražiti više. Ali konkretno i obiteljski, moji neki s Tjentišta, tamo su ostali zato jer su studirali, bili zahvaćeni idejama treće internacionale, a bili djeca onih krajeva koji su postali Italija. Nije to čudno uopće. Pa nisu oni imali toliko izbora koliko se misli, ili bi mi htjeli. Bili su, dakle, iz buržoaske obitelji, poletjeli su za idejom socijalne pravde jer su imali taj komoditet da su mogli čitati o svemu, a dočekalo ih je dvoje: da su pripali fašističkoj Italiji, i da je Njemačka napala SSSR, u koji su gledali, tako i Tita kao u Boga. Nisu niti oni vjerovali u neku duboko civiliziranu istinu. Ali ih je život doveo do onoga što je i bilo logično. U zemlji sa preko 90% nepismenih, ljude su na razne strane, s njive  uglavnom, pokupile vojske u prolazu. Osim toga, naravno da su ljudi kao doktor Mladen Stojanović, utjecali na svoj kraj, da je doktor Mladen htio ginuti za kralja i otadžbinu… povukao bi mnoge, a na kojoj strani bi ih dočekala 1945. najmanje ovisi o ideologiji. 

Zato nemojmo povijest vječno držati za vrijednosni sud o nama i našima. Pa nije mogao kome su žandari iskasapili oca, tek tako lako postati antifašist, nije mogao netko iz sela koje je netko poklao, odabrati stranu. Još smrvljen svojom sudbinom, lutajući šumom gladan i bos, ako je naišao na nekoga tko ga je nahranio i dao mu pušku da puca na ove druge, pa nije taj mogao reći “ali vaši  u Sibiru zatvaraju političke neistomišljenike”. Ili premišljati na bilo koji način. Konačno, i tako, se stizalo u sve zaraćene strane domaće proizvodnje, pa i većina SS, tada, bili su ne-minhenski ljudi, nego građani iste kraljevine, Bosanci, Vojvođani, čak Zagorci. Nisu niti oni puno birali, kad ih je obuklo.


Dakle sestre i braćo, gradimo bolji svijet   molim vas. Djedove su, češće nego bi nas trebalo držati u nekom zavjetu, vodile okolnosti. I dobro je, pobogu, da je u svijetu  pobijedila ova strana koja jest, i Berlin je 1945. oslobođen. Uz sva silovanja po Berlinu, bombardiranja, sve nepravedne užase kojih je povijest puna, sve Jazovke, sve Banjice, Slana, i Jasenovce, povijest je dosta jasna. 
Na fotografiji je jedna oštra i idealima vođena mlada hrvatska žena koja drži dijete iz svoje obitelji, ne njeno. Ona jest moja krv, jest poginula na Sutjesci, kao politička komesarka, jest bila bespoštedna do tada i prema crnima (doslovno prema Legiji i simpatizerima u borbama 42 u Zagori, potom zarobljenim četnicima na Neretvi, ali i u jurišima), jest htjela bolji svijet, i da je preživjela proboj, 1948. nisam siguran da bi lako prošla, bila je ona vrst valkyre. Pa i general HOS – a, više puta mi je rekao uz rizling – Crna legija, i vaša “druga i deveta”, po hrabrosti je to bilo,za mene, isto. Čak, osjetim ja u sebi neke zajedničke genetske  fragmente, konačno po tome da teško stojim po strani kad nešto gori. I nije se provukla mimo pravila Ženevske konvencije. Nije nikako. Ali to nije bitno za smisao antifašizma, više je kontroverza. 

Bitno je učiniti vrijeme pred nama socijalno pravednijim, vremenom bez rasizma, pogroma, ali i svake neslobode. Nisam ja dioničar te ideje, nisu niti ovi na vlasti. Konačno, kad god su na vlasti oni koji se proglase crvenim, ja ih grizem a ne mašem repom. 
Budite u sadržaju antifašisti, svojom voljom, pustite što kaže EK, ili Putin, vjerujte jer vi vjerujete. A ne jer je neka metropola rekla. I ne dajte da itko antifašizam proglasi svojom franšizom, pa vas gnjavi i opominje.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara