Osvrti

O ZADRŽAVANJU PREZIMENA I MUŠKARCIMA U FEMINISTIČKOM POKRETU

Žena koja stupa u brak, tradicijski stupa u muževljevu obitelj, preuzima prezime, mjesto za stolom pod nekim rednim brojem, postaje podložna i označena, ne nužno kao klupa na kojoj piše “Croatia bus”, ali označena je ona a on nije.. pa to i nije u osnovi sasvim različito. I ona ne kida nužno vezu sa svojom matičnom obitelji, ali ju time stavlja, bar simbolički, u drugi plan. I to nije tako dobro. To je, tako, loše. Njeni kolege na poslu i korisnici društvenih mreža sad znaju da je “zauzeto”, za to vrijeme on je ipak isti i slobodan, i dalje. I nisu ljudi zato zločinci koji tako čine, svi smo mi tako rođeni, ili bar naši roditelji, ili već koliko daleko od zemlje  na obiteljskom stablu. Ali stoji da je taj oblik muškog supremacionizma društvena i povijesna nepravda prema ženi, ona žrtvuje svoj identitet u ime njega, i njih. A nepravde jest dobro ispravljati. Može tvrditi tko što hoće, teško mogu povjerovati u drugo, koliko god nisam oduvijek vjerovao u ovo. Da nema te prisvajajuće identitetske komponente, ovo bi bilo sasvim banalno, balerina Sokolova i baletan Guzinović, uzeli bi prvo prezime, a da je obratno.. opet bi bolje izgledali oba  CV za neku trupu s ruskim nego prezimenom naših naroda. Ili bi, iz bilo kojih razloga drukčije.Ovako, sasvim jasno i nedvosmisleno držim da je daleko najbolje da zadrži svatko svoje staro prezime, i da, da je za sad  manje loše i da on preuzme njeno nego obratno, manja je opasnost od gubitka integriteta. Jer postoji veća opasnost za nju nego za njega, i sasvim je dobro i logično da tako muškarac vidi stvari i upozorava. Pa što s djecom, bilo bi logično uzviknuti? Pa, sasvim je dobro da djeca nose prezime onog od roditelja za  kojeg se čini da će se više brinuti. A to jest, uglavnom, majka. Iako ne mora biti. I ako nije, ne treba tako biti. I…
Muškarci ne trebaju ulaziti u ženski wc, niti svlačione, pa niti na skupne terapije silovanih žena ne trebaju, čak ni žene koje nisu silovane, ne bi trebale ako to nije dio terapije.I u feminističkim udrugama jednako, logično da treba postojati prostor u kojem nema muškaraca, pa, lakše je, i sam smisao feminizma je zaštita i borba žena i one se logično osjećaju slobodnije govoriti i odlučivati o svemu što muči njih, kao baš njih. Pa niti u  virtualne sobe onkoloških bolesnika ne trebaju ulaziti zdravi, u muške svlačione ne trebaju ulaziti žene, u klubove liječenih od PTSP nije dobro da ulazi na terapije netko tko je pjevao u Kanadi. Niti ikakve ispovjedaonice, intima ima pravo na ekskluzivu. Niti u krevet gdje leži par, ne treba njih špijunirati netko četvrti. To je samo naše. Ali ne može niti jednom od nas govoriti netko – ona/on je ipak… žena/muškarac, Hrvatica/Srpkinja, ili što treće. Pa joj/mu ne vjeruj nego drži na oku ili ne puštaj među svoje. Ali to nije jer smo mi muškarci nešto krivi. I ja nisam “palio vještice”, i nitko nije palio vještice, to je  i inače infantilno tvrditi, paljene su žene pod optužbom da su vještice. Ali, ako tko hoće, neka vjeruje da su to uistinu bile vještice, ja ne vjerujem. I to je moje pravo. Nije moj stav mizoginski, dapače. Ali priječiti muškarcu pravo biti bitna i prisutna saveznička snaga u borbi protiv muškog supremacionizma…. pa, to je kao da nekog smatraš krivim za Jasenovac ili Bleiburg, jer je Hrvat ili Slovenac. I to je vrst nacizma. Nažalost, to postoji. Jer tako nitko ne bi od Talijana mogao u antifašiste, takav bi stav tek bio fašizam.Eto, ja sam u Hrvatskom Radikalnofeminističkom Pokretu, tajnik. Izabrale su me žene, femininistkinje s iskustvom, valjda jer lijepo pišem i svuda stignem, a i pravne sam struke. Konačno, pisao sam već statute za ženske udruge i prije, kao i za braniteljske, a i tužbu znam napisati, nisam nešto zgođušan ali ok. Možda i bolje. Da sam “u predsjedništvu”, to ne bi ni htio biti, nemam za to senzibilitet. Ali sasvim sudjelujem, svi su se složili da sam stvoren za tajnika. I to jest, nikako drugorazredni posao, koji radim, naravno, besplatno.Kad bi netko rekao, ma žena ili muškarac, da ja time – bilo radim protiv muškaraca, bilo diverzantski djelujem protiv feminizma, taj bi bio nacist i ološ. A zašto?Pa zato jer me drži bićem drugog reda i definiranim ne svojom voljom ili uvjerenjima, pa ni rezultatima. Nego onim u čemu sam rođen i zato me  treba držati za sumnjivca… na tome se zasniva rasizam, seksizam, i svako zlo. Pa i ovo protiv kojeg se feminizam zalaže i bori. Ja ne radim protiv muškaraca ovim, dapače. Doprinosim ukupnom dobru, kako ga vide oni koji me podupiru, dok to traje, i ja kako vidim, dok to traje.Ništa manje ne radim niti protiv žena, naravno. Sve i da neka žena, koliko i muškarac u prvom slučaju, dokazuju da su ljudi kukavičja jaja. Nitko kao jaje, nije neprijatelj. Niti je nekom nešto kriv ili može biti drugorazredan. Može biti drugorazredan nogometaš, ali ne jer se zove Ibro. Nego ako loše igra nogomet.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara