Featured Osvrti

NEMA U POLITICI POLITIKE, KAO NEKE DRUŠTVENE DJELATNOSTI, ONA JE TIGROVA MAST ZA ZGLOBOVE

Milanović kombinira lacosta&kinoteka antifašizam, ekscesni mačizam i golgeterski patriotizam…. Kolakušić autosajamski, štandovski populizam s jednom nogom prema šarmu antivakserstva i kotlovine, premijer neki legalizam von oben, i neuvjerljivo europejstvo, a kakvo i može biti europejstvo između diktata EK i njegove  dernečke, dinarske baze.

Tomašević se u prvu ligu probio nacrtan kao zadano aktivistički a međunarodno usidren instant tribun s licem koje nema Ph nego za ono u što se sad pretvara, u zinovljevsko “ne”, Benčić je tek ta, revolveraška, zdravorazumska, neo”zna se” ljevica, sa “nikad izvini” čipom, bez kojeg nema naprijed. Bez nje….oni bi bili “žao nam je, nema bodova u ovoj igri”.

Ove, poražene desne snage, one su bile čista groteska, prerušene i s tregerima uplašene i promašene poruke koju nije moglo slijediti dovoljno onih za kakve je skrojen, ipak lajdetektorfrendli Bulj, nastavak onog sentimenta iz 19 stoljeća koji je izumro sa 3. siječnja. A nije se mogao probiti nego u mladež kakva se, sa subotnjeg izlaska vraća uvijek praznih ruku (buljovska se mladež vraća sa deset bratića, kako je i izašla). Zadravec se pojavila, prvo kao nametnuta Cruella de Vil… sad odmetnuta , ona može biti “ili pukovnik ili pokojnik” 2020-ih, ima oštrine za prvo, a neprijatelja za drugo. Ali nju još ne vide tako, iako ona “puca u meso”, a ne u zrak.


Ali sve to privlači freudovski, nema to veze s politikom u smislu nekog “promišljanja društva”, sve su to mješavine za identifikaciju po pravilima koje nemaju veze s ničim osim osobnim – ili ambicijama ili frustracijama.
Žena razočarana u ljubavi, a s lošim sjećanjem na oca…. neće krenuti za Zoranom, za njega joj treba da ipak još vjeruje u dečke koji “ne daju na sebe, a pozovu na pizzu kad se vraćaju s treninga” (pa još zavjare torbu s tenisicama pod stol) , ali u zeleno crveno da, tu može staviti svoj ruletski žeton. Istina, tu se sad naglo režu rese sa sakoa, i postaje od “naših”, “ovi gore”, ali proći će to za mjesec, dva. 


Ali što, uvijek će biti momaka koje “žene kad  biraju, ne biraju”, tako da i Vice i dr skalamerija imaju uvijek svoje stado, ono malo šarma seoskog poštara će trebati i utjelovljenog u Škori, svo to ukupno kazalište će živjeti iznova svoje reciklaže. 


Jedino, nema to veze s programom, nema programa. Holding će se uvijek ekipirati po pravilima ratnog plijena, sa Pantovčaka kao adrese udobnosti će se uvijek odlaziti ali nikad neće otići, nekom će pjevati himnu Josipa (nije za seljake, dakle), nekom netko u onom tonu koji je predstavljala Vera Svoboda, ima i onih koji, mislim, da i ne….gotive himnu.
Dakle ako hoćete gore, ne čitajte knjige o glupostima, nego se zamislite kako ćete biti ljudima dragi, a gdje nije već sve puno. Kao na plaži kad se gleda gdje staviti ručnik… pa ili vidite da negdje ima mjesta, ili da će netko otići. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara