Osvrti

MUŠKARCI I SVIJET PROSTITUCIJE, I DRUGE SLIČNE TRIVIJALIZACIJE SEBE I EKSPLOATACIJE ŽENA (iz muškog ugla)

Muškarac, ako si je priznao da želi iznajmiti prostutku, neće stati zato jer će zaključiti da je ona eksploatirana. Čak i kad je to jako očito, kad su okolnosti susreta, svodnici, kad je sve grubo i očito teško za ženu koja se bavi prostitucijom, osobito i kad ona misli da je svijet koji živi, još i najmanje loš, od svjetova koji je upoznala, jer je upoznala samo još gore… to je često tako, pa se pomisli “pa ako su same tako bučne i grube, onda je sve u redu”. Neće, on ide za čime mora i želi.

Ali, iskreno, nitko ne misli da je ugodno dočekivati strane i neiživljene ljude i ispunjavati im želje. To je glupost. Ona za njega spada u vrst zabave, kakva je šetnja autosajmom s prijateljima, kupnja nasilne VHS pornografije, pečeni janjci ” još od sise”, možda i koji film sa “kako se u 90-im tretiralo ratne zarobljenike, a koji počivaju na istoj slici svijeta koja kaže- muški i očev svijet je grub, ženski je prijevaran, treba što prije odrasti i pomiriti se s tim. Jer drugo i ne postoji, ako bi i povjerovali u to drugo, tek tada bi loše prošli.  I ta slika svijeta, i paralelne drukčije ali u biti iste, one ne očitavaju nekakvu eksploataciju ženskog tijela (?!). U urbanom a lijevom društvenom spektru, nije ništa bolje, “lijevi, open minded, svjetovi”, samo su malo i izvana drukčiji, tamo se ne “skoro siluje”, nego napuši travom i napoji rum colom, pa se smatra da je bar neki pristanak tu, a pristanak je možda 30%, koliko i kod “ruralnog”, skoro silovanja. A tu su i dileri, slobodna ljubav, toliko slobodna koliko je ova prije strastvena… u oba slučaja se uplašene da ih ne dožive jadnim i neatraktivnim, cure se…. zaljubljuju u, ili bučne i olfa tvrde, ili u kreativne i umišljene, i olfa neopterećene… dečke, i te urbane i napredne sredine nisu bitno drukčije od ovih sa svadbi u sesvetskom Queenu. Jer u oba slučaja je seks stvar dominacije, dokazivanja, pa i roba.

Ali…. bar nekad, svi žele izaći iz tog svijeta. Svi su imali neku patkicu koju su voljeli kao mali pa su je morali pojesti, svi bi da je nisu morali pojesti, i otvrdnuti. I svak bi volio voljeti. I biti voljen. Konačno, i biti odabran, privlačan, nije isto dati na blagajni pa tesati, i biti gledan u stranu. Negdje pliće, negdje dublje zakopano, svak želi isto. I onda se, “to isto “, tek spominje, npr u pijanstvu, muškarci se prisjećaju prvih ljubavi, pisama koja još stoje na tavanu kod oca i majke, svi se kunu i bratime, bar na čas, da postoji neki život koji nije grub, nije mjerljiv, i nije vrst prostitucije. U kojemu je sve, u konačnici, ili laž ili na silu. Onda kad se rastrijezne i počne radni dan, onda si upet u redu za plaću, a možda u redu za bordel, čovjek ako je stisnut, želi sve razmaknuti. Pa netko pive baca u zid , netko gleda Mia khalifa, a netko naruči djevojčicu.
Takav muškarac koji ide za time da ne surfa da…. pa nemojte me zajebavati da nije ponižavajuće za obje strane da gledate neku ženu u hlačicama, pa uplatite da ju vidite bez hlačica. I za nju, i za vas, mitraljesce. Dakle takav muškarac koji to ne čini, kojeg ne zanima kakav je video ostavljeni objavio , kako..kako je s bivšom klinču. On mora biti u većini vremena siguran u sebe. I to ne zato jer ima njemačku plaću, nego ukupno. 

Siguran u sebe, na kvalitetan način, ne može se biti ako se ima mistificiran odnos prema pitanju dominacije. Jer ako je tebi, u muškoj hijerarhiji, tvoj položaj mjerilo svoje vrijednosti, i bolan, ti… moraš biti nasilan. Ne može biti uplašen i ovisan muškarac koji nije, bar eto, da gnjavi cure kad su bez para, ili tužne, ili su popile, da idu s njim u krevet. I da bi muškarac bio zdraviji u svom odnosu prema ženama (odmah je to i vrst feministe), on mora samo jedno – vjerovati u sebe, a ne vjerovati u hijerarhiju sile. Ne postoji drugi put, niti razlog. Prvo će njemu biti bolje. A drugi put o… što znači “sređen život”.