Featured Osvrti

MOJI DJEČAČKI PROBLEMI SA RAZUMIJEVANJEM SEKSUALNOSTI, SEKSUALNOM REVOLUCIJOM, ROMANTIKOM, I SVIME TIME ZAJEDNO (1/2)

Ja sam rođen na vremenskim obroncima seksualne revolucije, 1968., vrlo rano me i obuzela znatiželja “kako sa seksom stvari stoje”, bio sam natprosječno pismen, znatiželjan, a i u trećem osnovne osjećao sam da je seksualnost nešto čime ću se jednom morati početi baviti, što se od mene očekuje, i bez kojeg segmenta života ću biti, ostati na mjestu, i postati kreten.

Moji su roditelji, revni i brižni ljudi, nabavili su hrvatska izdanja vrste udžbenika iz seksualnog odgoja, svrstanih lijepo i namijenjeni po godinama, ali jedna stolica i malo mira bili su dovoljni da pregledam odjednom sve do 18-e, sve, dakle, što to štivo nudi. Ali.. nije to bilo više od malo biologije, nešto presjeka ljudskih tijela, koji citat Fromma, i zastrašujuće usporedbe proporcija onog što su u knjizi muškarci imali… na raspolaganju, a što, neusporedivo manje, ja. Ali kako je sama prilika da se osramotim bila toliko nestvarna, nije me to još toliko mučilo, koliko….kako uopće dolazi do toga da nam seksualno znanje zatreba. Zato sam se snalazio kako sam znao, krao iz tuđih garaža, kupovao, nabavljao, davao sve od sebe… da saznam, shvatim, i osjetim seksualnu strast, potrebu, obavezu ući u taj svijet, i vještinu. Tada je izlazio START, duplerica bi bila dosta pristojna fotografija kako neka djevojka jede gola lubenicu, kao na nudističkoj plaži, nisam to osjećao kao neki bitan napredak. Bilo je to vrijeme koje se još smatralo epohom seksualne revolucije.

I onda sam otkrio beogradski časopis Reporter. U njemu su bili dijelovi s erotskim pričama, na novinskom papiru, ja sam nabavio hrpu od čitavih pola metra, prilikom školske akcije skupljanja starog papira. U to sam vrijeme bio izrazito zaljubljiv, romantičan, buran, moje su emocije (sad sam 11-13) bile neodvojive od prizora mjeseca nad porušenim dvorcem, grmljavine, moje maštarije bile su neka mješavina dark romantic, gotike, Živaga, razgolićenih ramena koja se ljube na klisuri s koje se vidi sve do Normandije. Ono što je nudio Reporter bilo je sasvim eksplicitno, “tvrdo”, nagonski uzbudljivo štivo.

Ideološki… sve je počivalo na tome da je seksualnost ultimativno dobra, da je ona vrst slobode, i da nikakva druga ograničenja nemaju smisla, niti unutar seksualnosti, da je seks nešto čime se zaustavio rat u Vijetnamu, i da je on mjerilo svakog ljudskog dobra i slobode. Ali ovo je dovelo do takvih priča koje su opisivale orgije na kojoj prostitutki dovode psa ovčara koji ju zajaše, svi uživaju, i ispada u priči kao da i ona na kraju uživa. To je vrijeme smrti Tita, dakle, spominjem tek da stavite u kontekst vremena u kojem sam to živio. I za mene je to bilo zastrašujuće, jer ako je tako…. tu nema mjesta za mene, moram ogrubjeti iz korijena, u tom svijetu nemam šanse, a i svi će na meni vidjeti da se neću snaći, a niti naći u svemu. Prkosno sam mislio…. pa i nek vide, vi ste jadni, a ne ja. Jer da, oduvijek sam bio bahat pod pritiskom, navodno sam i sad.

Moj problem je bio….. pa, ključan problem čitave ove materije. Prvo, ispada da svi, čitavo vrijeme, žele i prakticiraju seks, čim se nađu u prilici, a da je prilika stalno i svugdje. Kako se nisam baš osjećao “u prilici”, meni se i svidjelo da su prilike svugdje, ali me brinulo to da ih ne vidim za sebe. Bio je i bitno veći problem. Moje maštarije o ženama bile su burne, emocionalne i romantične, a ovo seksualno revolucionarno štivo (i stariji dečki u karate klubu, i drugi), tvrdili su da je seksualnost… pa, vrst nasilja na koju žena pristane jer popusti, i onda bude svima dobro. I da to tako pali…. na Smotri folklora prikazano je malo silovanje, svi su komušali kukuruze, onda je jedan natjeravao ženu u marami, ona se otimala, pa je popustila, završna scena je da je ona na leđima, on preko nje, i eto, branila se ali se sad vole. To nije “Reporter”, tamo bi sve bilo od volje, odmah, i bez problema.
I ja nisam znao kako ovo spojiti, da bude romantično i burno, da grmi, da su kastanjete, da bude seksa, a da se ne moramo tući. Ja se nikako nisam htio tući, osim sa drugim dečkima.

Istina, Reporter je tvrdio da se ne treba tući, ali tu je bio drugi problem… pa, ako je dovoljna čaša vode da maćeha zadovolji posinka, svaki poštar se skida već na stubištu…. onda nema nikakve monogamnosti! A kakva je to romantika tada? Uzalud Citroeni Diana, uzalud Joplin, pa ja sam sa deset slušao Cavaleria Rusticana, ja sam budući Zoro osvetnik, nije ljubav baš tek tako. Jer sam razmišljao, ako to bilo idealno “što god tko taj čas uhvati”, onda će i tu, neku moju, hvatati.

U svemu je bio i strah da ću ženama biti jadan, ako ne budem dovoljno odlučan, direktan, a to i nije svugdje i uvijek sasvim krivo. Ali sam odlučio, i toga sam se držao kad sam uopće imao prilike, se držati nečega, kad je došlo to vrijeme(iz razloga ega, prvenstveno), da nema hrvanja. Ne htjela jer nije za htjeti, ali sve i da hoće i očekuje, nema nego bez više od 15dkg pritiska, dakle koliko treba.

Ali ostala je zagonetka – romantika je meka i lijepa ali nema opisa seksa, pornografija gruba i ružna, i ima opisa seksa…. kako ću to pretvoriti u cjelinu koja neće nikoga povrijediti, mene izrugati, a i da je višr od “obaviti stvar”.

Eto, imam u ovom času teksta 13 ili 14 godina, svjestan sam da je vrijeme, i tu ćemo stati.

U drugom dijelu, bavit ćemo se odraslim ljudima i kulturom života danas, ali u ovoj stvari. Upravo odgovoru na zadnje pitanje, i kako se taj ključni problem razvije i opredmeti.





O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara