Featured Osvrti

KAKO GOD BILO, MOST JE PREDIVAN, UISTINU JEST PREDIVAN.

Svaki se pošten Hrvat sprda s kineskim alatom i tehnikom, svaki bar je i pomalo anti- europejac, jer smo mi najbolji u seksu, i najtvrđi ratnici, oboje daleko ispred europskih birokrata i upornih Kineza, pa i hladnih jančeka. A most “koji je spojio Hrvatsku” sagradili su, s europskim birokratskim parama, upravo kineske štemalice i kineski bauštelci, most je nama asocijacija na Miletića i Bulja, ne na konkretnije. Projektirao ga je i slovenski projektant, ali ok, most je hrvatski.  Mi radimo pristupne ceste, to malo kasni, ali ceste su kompleksna stvar.

I pišemo tko je bio na otvaranju, da predsjednik nije bio na otvaranju, da barba Luka vidi već novi projekt, mi opuštamo studenticu koja je snimila kako pitomci plešu Užičko kolo, a naši potencijalni ratnici padaju na testu koji prepoznaje kokain, kao harlemski reperi, stav ministarstva je šoićevski – neće da to može ovako. Ali se stolice ne ljuljaju. Kod nas se…dok je jedan gram vlasti u rukama, stolice ne ljuljaju. Mi znamo svoje.


Umro je i junak i invalid kojeg nacija nije voljela, jer protivio se onima koji su se onda protivili onome za što se sad, kad “su gore”, zalažu, i što sad srčano brane. Nije shvaćao da nije važno biti ranjen na pravoj strani, nego je uvijek važno sad (ovo “sad” masnim slovima) biti na pravoj strani. Dakle ne ispred spomeniku F. T. nego iza, sa gradonačelnikom kojeg smo birali do zadnjeg daha, a sad se čudimo…kao da su ga držali na vlasti sovjetski mrski tenkovi, a ne…. “mi Hrvati”. 


Nama je uvijek upravo svanulo sunce slobode, i uvijek se upravo potvrdilo da smo bili vizionari. Ali betonaža nas čeka u Minhenu, ne kod nas.
Jedino veslači i sportaši znamo biti, i tu zasluženo jesmo. Jer fizički i neposredno, kao neki bjeloputi jamajčanski junaci, ipak se može biti netko i nešto. Ne baš dugo, nego par dana u olimpijskom ciklusu samo, kako i volimo Vukovar, recimo. U svemu složenijem vrata su uvijek montirana obratno, gledaju  ispod oka, i žele se zatvoriti. Takvi smo. Slobodni, gordi, evo i spojeni, samo nam pH bježi u stranu.

photo t-portal

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara