Budućnost je prilika da od ono daha što imamo, od par krhotina kaosa što nam u susret plovi, napišemo pjesmu.
Jer mi, tu, i nismo drugo, u neki elektromagnetski vjetar bačena gruda mesa, i malo duha, nježnog i slabog kao kubični decimetar dima cigarete. Pa dok se još drži na tom vjetru, bar nek se raspline lijep i hrabar.
Zato volite život, i te svoje trenutke što će lutati, što će šaptati stihove koji ostanemo biti, tamnim kutevima vasiona. Zauvijek.
(tekst i fotografija, jezero Savica, Zagreb, 16.1. 2022. u zoru)
Vanja Zlatović
Dodaj komentar