Featured Kolumne

SVATKO OD NAS JE SKIPER, U ONOM ŠTO RADI, ŽIVI, VOLI, VJERUJE (I)

Svaki taksist je bio velika nada nogometa, ili nečega, svaki bend iz garaže je bio skoro Clash, ali…. sve što uistinu jesmo uspjeli, uspjeli smo jer smo se toga dovoljno dugo i dovoljno jako držali. Nekad je vjetar sreće pomogao, ali nekad je i odmogao, ostaje samo trening i motiv. Genijalnost je tek dobrodošao višak, a vjerojatno nam se i priviđa, osobito kod nas samih. Pa druga su pravila da nešto uspije, nemojte bacati novac na knjige o tome, pa to je zbrajanje do deset. Umješnost (rad) +PR = neki rezultat.

Ne možete biti desničar u Gospiću, pa plakati za grafitom obješenog, ispod kojeg piše Pupovac, pa tko bi vas htio slijediti, američki tenor kojeg sam slušao “na ljetnim igrama”, nije bio glasom del Monaco, ali je pjevao solidno….i bio aktivist za poštivanje različitosti, to zajedno je već puno. Dakle Fred (ne Matić, nego vokal iz grupe Queen), je bio previše sadržaja pa ga je.. on je zapravo izgorio, Hrgović nije Fred, a ipak je boksač jer se dugo i bezumno trudi, ali nije Kličko, pa opet je boksač. A ne skoro boksač. A mi nismo.

S digitalizacijom, sve je ovo i dvostruko, i PR je drukčiji, sve je brže i vi nemate pravo na nijanse, digitalizacija nudi toliko informacija da oko prepozna samo karikaturu. I ona postaje informacija, pa vidite da Putin mora biti ribolovac, judo majstor, a kad mu u posjeti školi nadaren klinac ispravi da je krivo naveo u kojem se ratu netko borio…da se naljuti. Naravno, on se za ruske potrebe i mora naljuriti, da je to u Bristolu, ne bi se smio na ljutiti. E sad…

Odjek je imao tekstove, moje tekstove, koji su bili čitani do 400 puta više nego drugi… moji tekstovi na Odjeku. I ja nisam znao, kad sam ih pisao, da će biti tako. Tri su bila, pa, da su ih prenosili mnogi drugi portali, na društvenim mrežama su se dijelili, ali nije mi javila niti jedna od dvadesetak osoba do čijeg mišljenja osobito držim, eh, ovo je odlično. I ima to svoju logiku, i ona nosi specifične parametre u primjeni, nije isto jeste li boksač nokauter, kontraš, Nijemac, sve što tržište boksa (boks +PR), traži. I sad, ja ipak nazirem, kad pišem, koliko će nešto sjesti.. u širinu, koliko u visinu, čak za bar pedeset ljudi znam kako će doživjeti tekst.

Ali u životu…mi izvlačimo iz situacija maksimum, u pokušaju da nešto formalno uspije, a da bude što bliže onom što uistinu vrijedi. Nama, po našim mjerilima. To uglavnom nisu suprotstavljene zadaće, nisu niti paralelne, nego smo skiperi u tome, balansiramo, nekako i nešto možemo.

U svemu, imamo i svoju prirodu, nju moramo poštivati, a i nagovarati na bolje je donekle moramo, osobno… ja nisam nikad imao šefa, baš niti za autoritete nisam nadaren, i puno sam izgubio tom bahatom navikom, još uvijek, svaki korak ovako vrijedi trostruko, iako su manji takvi koraci jednaki većim, učinjenim u sustavu.

Nastavak zapažanja o “zašto nam ide tako”, vrlo rado i ubrzo.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara