Featured Kolumne

PLOVDIVSKE PRIČE ( el milagro de la vida)

U ljudskoj je prirodi htjeti osjećati tlo pod nogama. Ništa manje, u ljudskoj je prirodi, čitavu vječnost, htjeti ne morati osjećati tlo pod nogama. Jer je najveći doživljaj i životno čudo, istodobno povjerenje i sadržaj u “biti si toliko blisko nekome i međusobno”, ništa si jarkije ne želimo, i ništa si više ne zamjeramo. Učini se u ovom vremenu, ciničnom poput isluženog i sušičavog croupiera, pristojnije psovati nego voljeti.

Mi svi želimo, a možemo jednom ili nijednom, istodobno nekoga i razumjeti i osjećati- da bismo se međusobno razumjeli, trebamo koračati ili ležati jedno pored drugog, dodaje Marina Cvetaeva. Mi koračamo, i mi ležimo , osvrćemo se za obalom, provjerimo je li tlo još tu pod nogama. A nije. Ali neću više vjerovati zemlji nego kome i koga više i razumijem i osjećam nego zemlju.

Zato i pišem Plovdivske priče, kao korak tog vječnog zavođenja. I kao svjedočanstvo, pa koga nasmije, koga ohrabri…briga me.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara