Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 9.9.2021.

dav

I ta obična vrana tu izgleda gordo i dramski, što gleda s krova vrtnog paviljona za alat, tu nedaleko Držićeve, uz Savu, na mojoj blitz fotografiji iz male jutarnje šetnje s Bagginsom, i jantarno jutarnje sunce što se razgara među deblima. A vidite…

.. . život nas, najčešće, u prvim našim godinama drži skučenijim nego što želimo. Pa mi kasnimo uvečer kući, bježimo iz škole, htjeli bi iz te kutije ograničenja, a i nju vidimo većom nego zapravo jest. I na kraju će nas opet vratiti u jednu takvu, i vozačku dozvolu će nam oduzeti, kao što je i na početku nismo imali, skresat će nam jednom naše snage, osušiti sokove, i podrezati krila, pa i pogled, makar glaukomom. I mi ćemo iz malih svojih šetnji i dosega, morati tražiti najviše.

Da, bit ćemo opet skučeni kako smo bili , kao u zagonetki koju je postavila Sfinga. A ono između… to između smo obletjeli, i iz prve nemoći se vratili u drugu, i posljednju. O onoj širini i prilikama između, o njima smo maštali kao o prilici, jeli meko kuhana jaja da ih što prije izborimo, na kraju ćemo o njima maštati kao uspomenama, i jesti meko kuhana jaja da ih što teže napustimo. A ta prilika ona je sad tu, još je tu.

Što onaj kaže, ako je život tek mjehur od sapunice, neka bar pukne gromko. Četvrtak je, zagrizimo ga do kosti. Nekad smo sanjali da imamo slobodu djelovanja koja nas je čekala, i još je imamo. Nećemo svoj svijet prespavati.

Dobro vam jutro, letački svojih životnih visina i koridora, izlećite iz krletaka svog jutarnjeg mira, nećemo svojim životnim večerima zakasniti.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara