Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 8.5.2022.

Kada sam prije dva tjedna prelazio mađarsko ukrajinsku granicu…osjećao sam gustoću tog povijesnog trenutka i vremena koje svi koji ovo čitamo živimo, baštinimo, i kojeg ćemo se jednom sjećati. Onako, poslije nekog nedjeljnog ručka, pa je li u krugu unučadi, u ubožnici, bolnici, pod mostom, ali zvat ćemo to “a one godine kad je ..”, kako se pamtilo i pamte godine potresa, ratova, promocija, smrti ili rođenja bliskih. A već je 54, pa ja znam početi sa “a te je godine bariton Bjelov, pjevao gore kod Isusovaca, ..” ili ” bio sam redar pred binom u Gorici kad je bila Tina Turner, baš kad su krenule barikade 1990.”. Budu neka slova u tim našim analima masnija, mrskija, kosa budu, budu po zagradama i govore se tiše, ali budu. Ono što nas je dotaklo, pa opet, iznutra osobito, ili i odnijelo u zbivanja kao Blind Pew, malog junaka iz Otoka s blagom odličnog Stevensona, taj – ovo će mi ostati, mi nekad i osjetimo, ja to arhiviram u multimedijalnim slikama….kako nas je nadletio dron, kako su kotači lupali, kako smo ušli u mrak 21. stoljeća u nekom kombiju ….isto kao kad se Marijana okrenula meni kad sam je prvi put vidio, i u raspravi o pjesništvu upitala naglo “a Cvetaeva?”, i više svijet za mene nije bio isti, resetirao se i krenuo sasvim iznova.

I vi tako, zar ne? Da. I svatko od onih koji nas mimoiđu s kolicima u trgovini tako, ili koji su nas imali na nišanu pa promašili, kojima smo palili auto na kablove pa otišli, da, svi tako. Kad sam čuo da mi je umrla majka, bio sam u vožnji, recitirao sam na glas Kiplinga “Ship me somewheres east of Suez, where the best is like the worst, Where there aren’t no Ten Commandments an’ a man can raise a thirst; For the temple-bells are callin’, an’ it’s there that I would be By the old Moulmein Pagoda, looking lazy at the sea; On the road to Mandalay, Where the old Flotilla lay….i ja pamtim svoj glas, naš prednatalni dogovor da se ne raspadam i budem “kako treba”, po našim vrgoračkim i serdarskim mjerilima, ta slika je simbol tog trenutka, kako je nekome sasvim drukčija.

I evo nedjelje, sjetite se danas svojih slika i sekvenci, što vas košta. I čitajte Odjek, pa…zar nije odličan?

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara