Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 7.5.2022.

dig

Ima trideset i pet godina kako sam na klupi kasarne Kadinjača u Valjevu, ostavio knjigu Prijatelj smrti, Pedra Antonia de Alarcona, i sutra je našao na istom mjestu. Nikoga nije zanimalo, ali o toj knjizi sam razgovarao za mjesec, kad sam zbog nevojničkog ponašanja “preko Kolubare” tjedan dana prenosio kamen tucanik, sa zatvorenicima zatvora u Kruševcu, na ispomoć, pa upoznao jednog od vođa studentskih nemira u Beogradu iz 68, njega je zanimalo o tome, i od tada znam…..nije ovaj svijet meni sklon, a niti ja njemu nisam previše.

Kako je u tuči bitno, ako se ide u to, udariti prvi i ne vagati, tako se u životu bitno činiti što jednostavniji i gluplji, pa time i razumljiviji, učeniji ili ne je sasvim druga mimikrija, ali bitno je da svijet zna da ne kompiliciraš, crn, crven, naš, vaš, ali nikako nešto nejasno. Samo je jedno bitnije i važnije.

Stvoriti svoj herbarij stvarnosti, i imati ga snage ili besmisla nositi s lakoćom, i u tom herbariju biti ono što vjeruješ i jesi. Pa neka te “opasuju drugi i vode kuda nećeš”, ili si neki mali Husein Gradaščević pa imaš zagriz poskoka, ali svejedno je to, važno da među četiri grane postojiš gdje si uistinu ti, pa nek košta koliko treba. Odslužit ćeš.

Zato budite ono prvo što osjećate i najdublje, pa nek košta. I dobro vam jutro, bili tako ili ne, i tako smo svi s iste grane bube i skakavci, kako je kome dopalo. Nismo bolji i gori, samo nas je drukčije tesar zarezao, kad nas je iz drveta lomio i rezao.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara