Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 6.5.2022.

mde

A kada oko pet otpijem kavu i zamiriši duhan, i napišem prvu riječ svojih reminiscencija, budnica, bilo čega što unutra, u meni sjedi, ja se zapravo…tako je prije trideset godina i pod granatama, u dvoru Evangeličke crkve u Osijeku gospođa L. svirala raštiman klavir, da ih u sebi i oko sebe nadglasa. Bila je to stara i ekscentrična frau slovačke krvi i upitnog zdravlja, čistila je uglavnom, mislilo se da je prirodno rastrojena, ali ona bi glasno, među detonacijama koje su izbijale prozorska okna, svirala svemu svijetu usprkos. Disonantno pomalo, ali ljudski hrabro, i mislim da veliko. E tako ja pišem..a vi očito čitate.

Petak je. Petkom dočekam Marijanu pred zgradom televizije, krenemo, i čitav svijet težine ustukne, ma da tuku topovi toga svijeta sve čeličane, i da je otkazao sve kredite, i pritisnuo reumatski i bilo kako, jer svatko i sve ima svoj zaklon, svoju zavjetrinu i svoj potok čije praporce začujemo, pa oni zbrišu sve što im predhodi i steže, gnjavi, i rastjera sjene migrena, lomove burzi, cijene benzina i sve vragove.

Dobro vam jutro, evo i sviće. Imajte u ulicama kojim vas vode, svjetlosti svojih kandelabra. Svoje radosti svemu usprkos.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara