Kolumne

DOBRO JUTRO 5.10.2021.

Prelijeću nas dani, kao propuhom nošeni listovi zidnih kalendara, teži i lakši, brže i tromije, poput ptica. Pa odlaze među vlažne zidove naših životnih arhiva. Da da nas od tamo vesele, opominju, ili hrabre, tek da postoje, ili nečem sadašnjem posluže, ali od tamo neće izaći. I mi ćemo tražiti po ladicama slova i znamenke njihovih signatura, dokazivati da smo nešto ipak bili, možda te dokumente i uljepšavati, ali oni će tamo ostati, a u šumarku iz kojeg uzlijeću te ptice, bit će ipak sve tiše. Mijenjat će se trase gradskih tramvaja, pobjednici Lige prvaka, sto će puta sinusoide naših vitalnosti i očekivanja opet izroniti iz Save, ili bar pljusnuti repom. Ali tih će obrata i povrataka na površinu biti sve manje, sve će rjeđe oživjeti, i mi ćemo se buditi i dalje u svojem repeticijskom, ali ne i vječnom vrtuljku.

Zato zavolimo to svoje vrijeme koje nam je, negdje iza magle odrezano i dano. Ne da od njega očekujemo što nam ne može dati, to je tlapnja, kao i svako precijenjivanje. Ali da, bar malo, osjetimo toplim taj lepet krila što se u svitanje i sumrak čuje. U svakoj prolaznosti je i dio njene smrtne ljepote, hladnoj vječnosti tek nedostižan. A nama, privremenim, poklonjen.

Dobro vam jutro, na vjetru eona, nemirni listovi javora.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara