Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 4.9.2021.

mde

Zvukove, mirise, jutara i večeri svog grada, i vremena, svak nosi u sebi zauvijek, razlivene, tihe, i vječne potkožne memorije. I šište u nama pare prvih espressa, od ribarnice dopiru meki udarci kašeta punih novigradskih skuša i mirisi kifli i kajzerica. Sve to negdje stoji, u nekoj kajdanci što su je naše davne godine pisale rukom.

I čitava lepeza dijalekata i glasova što se oko mene pozdravljaju, nekad srdačno, nekad kao da se žale, nekad se udvaraju. I ne bojte se, to se ne može izgubiti, mi to znamo uvijek, kao njemački ovčar što pamti zvukove prvih ljudi koje je znao kao štene, pa su ga nekome dali, ili već nekako nestali. Samo nas nešto naglo podsjeti, razveseli, ili stisne kao šakom. Pa i meni kažu, ponekad, pa i često bude, da sam im svojom kolumnom, nečim, i nešto razbudio.

Dobro vam jutro, dragi. Ne bojte se svojih tuga ni radosti. Sijamskih tih sestara koje nas uvijek prate, bez kojih bi bili samo osmosmjerka mendeljejevskih tablica elemenata, i nešto malo elektromagnetskog polja.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara