Kolumne

DOBRO JUTRO 30.7.2021.

Vratio bi se u jedno prigorsko prvo praskozorje, na škripave planjke i u jak miris jučer pokošene trave, u čas kad se protežem lijeno dok zvoni crkva Sveta Tri kralja u Kominu, vratio tek na čas, da čujem pijetle od Tomaševca do Polonje. Pa da do bunara hodam tako, zahvatiti vode hladne kao zimska noć.

Svi ti jutarnji mirisi i zvukovi, peći i dima motanog duhana, kave Jubilarke i dvotaktola za kosilicu, i težak korak mog njemačkog ovčara, memliv miris vlage u listovima Vjesnikovog izdanja Bitaka na Pacifiku, svi su oni vezani paljenom žicom da se ne izgube, kad šumskom stazom stoljetnog kalendara budu tonuli u prošlost i zaborav, i ostanu uvijek, negdje tu. Pa ih se sjetim, kao jutros, kad bi tukao kosirom grm kupine što se širi na put, još od ranog jutra, još od onog jutra kad biciklima odlaze na Lonju loviti ribu. I čujem kako se nedaleko pali žuti Belarus.

Takvo vam jutro želim, i dobro vam jutro, već među bukvom odmaklo, kako rže i podvikuje, vrti svojim kalačima i odjekuje.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara