Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 3.10.2021.

mde

Nedjelje su, u mom životu, često bile pune ponedjeljaka, male kapsule nečeg napuklog, planirajućeg i tjeskobnog, i nečeg sasvim obratno i svečanog, koliko sam znao oponašati svoju predodžbu idealnih, građanskih nedjelja. U tom drugom, lebdio je zvuk eszeiga i porculana, miris juhe, i razgovora dovoljno jednostavnih i kurtoaznih da se osjeti nedjelja, sasvim drugačiji dan, i da makar zaratilo, da je nedjelja eksteritorijalna činjenica koja stoji zadnja u svojoj infantilnoj oazi sigurnosti od svega drugoga. Pa makar besmislenoj sigurnosti… ali sigurnosti.

Sve bi se, što me očekuje, meni činilo sumornije, a sve čemu sam nedjeljom težio, činio se neki kazališni zaklon od svega toga, i ja sam ga trebao, i pokušavao sam ga improvizirati kako sam znao.

Danas je drugačije, nježnije, toplije, i najvažnije… nedjelje ne završavaju prazninom u koju će utrčati predhodnica ponedjeljka, poput dva crvenoarmejca koji uzimaju zidni sat, i traže alkohol. Nije ta granica toliko oštra, prema tjednu, i u njega ne ulazim kao devetnaestogodišnji regrut, iskrcan negdje u Poljskoj, i koji ne zna kud ga vode, zašto, i što ga čeka.

I svoje nedjelje, naše nedjelje, ja čuvam nagonski, poput neke medvjedice svoje mlade. Od svih tema što sadrže brojeve i datume, od svih vijesti i košmara, grubih i običnih praktičnosti, čuvam naš venecijansko – austrijski privid da je sve u galaktici tiho, svečano i bidermayerski dobro.

Dobro vam jutro, hvala što čitate moje nedjeljne, nevješto sročene taccuine.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara