Jutros malo o meni, da bio sam čudak, fantast, ezoterik i savjetnik kod prvih menstruacija u razredu. Osim svega sam bio i ljevak, na školske papuče mi je majka napisala LIJEVA i DESNA, jer sam često u školi obuo papuče naopako. Kao dežurnom u školskom hodniku nisu me slali po kavu u kuhinju jer bi iz nespretnosti sve isprolijevao..a kako mi je samo bilo to “biti dežurni u hodniku” veliko i moćno, danima bi čekao svoj red. Da, bio sam čudak. Hranio sam uporno mrave sa šećerom i držao im govore pune nade, bježao s projekcija nasilnih režimskih filmova, pričao sam drugoj djeci Zimsku bajku, Dva viteza iz Verone, sve sam Shakespeareove komade znao lijepo prepričati sa devet godina, sve do zadnjega, i psalmističku biblijsku poeziju sam već dobro znao. I frakcijske borbe u KPJ, i Krasa i Marija i Punske ratove, čitati iz dlana i stavljao sam u vatru komad armature pa smo se mi dječaci zaklinjali oko tog plamena držeći taj vreli komad željeza rukom, jedan po jedan, na vjernost našoj družbi do smrti. Odbio sam se upisati u Savez omladine, bio anarhist i to najcrveniji oblik, neki trockistički, vjerovao sam samo u svjetsku socijalističku revoluciju. I u Krista kao njenog prapočetnog revolucionara. I Kabalu kao izvor tajnog znanja.
Kozlić na gimnastici nisam znao preskočiti, na jače i veće dječake postavljao sam se drsko i bezobrazno, …, smišljao sam psine i detektore za dlanove koji zapište ako se taj samozadovoljava, zapravo kući alarm….a kad sam drugi put obolio od meningitisa jedino mi je bilo važno da se sa pretraga i onih elektroda na gumenoj mreži oko glave vraćamo kraj Name na Trgu, da kupimo ušećerene pržene bademe. Dirigirao sam s iglom za pletenje gramofonu svih devet Beethovenovih simfonija.
Djevojčice …kasnije, kako bi koja dobivala menstruaciju bi jedna drugu dovodila da ih umirim i objasnim da je to prirodno i u redu, prva je bila danas pokojna voditeljica sa 101-ce, kasnije sutkinja…bili smo bliski. Ljubavna pisma pisao sam i dečkima i curama, jednom čak i u istom paru…pa sam sam odgovarao na svoja pisma koja smo podmetali u školsku torbu, on njoj pa ona njemu.
Vidite, danas idem po akademsku preporuku na katedru Rimskog prava, treba mi nešto, pa sam se sjetio kako sam zbrkan i svakakav sulud i mimo svega bio.
Dobro vam jutro, čitajte Odjek, on je nastavak svega što je u meni oduvijek.
Dodaj komentar