Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 24.6.2022.

sdr

Nije to nikakva melancholia generosa kad hodam Hebrangovom prema zapadu, to je ona saturnovska tvrda zabrinutost za svijet, za trobojnicu, i za moju životnu nišu u svemu, kakvu su osjećali i toliki značajniji prolaznici prije mene. I Starčević u doba hapsburškom, i Nazor u vremenu kalvarije koju je prošla Lea Deutsch i prije je prešao Kupu, konačno i Hebrang u mreži intriga režima čiji se faraonski lik želi vratiti u ime trga na koji izbijamo. Sve se to u meni nataložilo, a evo živim opet u vremenu još tamnijem nego onom u mojim dvadesetim godinama života, nadvili su se oblaci nad Europu (Schwule über Europa, rekao bi genijalni Vlada Divljan), oblaci onog kozačkog knuta koji je uvijek i negdje na granicama i uvijek guja u njedrima.

Sa ambasadoricom Bugarske sam progovorio kratko, popili smo moja…Marijana je original, a Beatrice Portinari tek predosjećaj vremena Dantea, i sad hodamo prema našem “malom Fordu”, meni ide tisuću misli kroz glavu, prelaze ljudi cestu, i raste onaj intelektualni prkos u meni koji mora nužno postati fizički i akcijski.

Petak je, amici miei, nećemo se dati. Tako mi svega, nećemo, a neka nesuđeni kraljevi cementa, politički vjetropiri, i onaj ideološki talog koji se uvijek okreće za silom, neka oni odgovaraju zemaljskim svojim oltarima, pa i sam Rimski biskup, a mi ćemo svojim, nebeskim. A za nama neka ostaju ove zabrinutosti, čežnje i predstojeći postupci, kao neka novovjeka mirila…znate li što su velebitska mirila?

Srčano naprijed, petak je! I čitajte Odjek.