Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 23.9.2022.

Opet sam sanjao jutarnje magle, barske ptice i zvukove, gotovo nečujne korake kroz poleglu travu, dalekih i zamišljenih bića. Pomiješaju se tako nekad i sada, zamišljeno i stvarno, živo i neživo bilje mog otežalog, životnog herbarija. Uspore prvo i stanu nekako svi satovi, utrnu zemaljska svjetla a zatrepere ona druga, pa nas odnese svakog u njegov svijet noći. I progovori noć jezikom slika koji najbolje razumiješ. A da nije jednu riječ rekla.

Sjetim se svojih ranih šetnji kraj Save, tamo kad bi poplavili vrbici u dane velikih vodostaja, blizu zgrade radiotelevizije….kad je za mene vrijeme tek počelo otkucavati, još sitno i nesigurno i kad sam znao da se sve tek treba dogoditi. I kako sam bio svjestan u jedan čas, da će me te magle, praćke na špriher i knjige ruskih bajki, nožićem na preklop izrađene frule zauvijek pratiti. Samo će se svijet stvarnosti vrtiti, velik i bučan kao kotač s donje stanice žičare, a da je zapravo sve što će biti već tu.

I svako malo, na putu između Betlehema i Golgote, ja utonem u taj prostor koji ne priznaje nekad i sad, pa hodam. Baci se klen, preleti divlja patka, kad smrkne se oglasi ćuk. Bude tu pasa što lutaju sa mnom, sjena živih i mrtvih, napuštenih strojarnica oteretnih kanala što brane od poplava i bunkera od opeke s naglo odbačenim limenkama, zimskim bluzama i kapama mojih starih neprijatelja što mi ih je život povjerio da me odvaže i proba, svega tu bude…u suton progovori koji poznati glas, pa strese. Začuje se školsko zvono, Scorpionsi, pucanj. Začuju se vrata mojih adresa…iz kojih sam se naglo selio…pa sve na neko vrijeme zamre i probudi me opet u ovaj svijet.

Dobro vam jutro, ne bojte se što vrijeme teče. To se ono samo pravi, blefira kao tezgar sa sajma automobila što prodaje svijećnjake i kopirane VHS kazete sa sredine devedesetih. Laže. Sve je oduvijek tu.