Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 23.6.2022.

mde

Sinoć sam tražio ključeve od Forda, ostavio sam ih na najglupljem mjestu, neki živac mi se ukliještio na mjestu gdje pravi heroji nose rezervni pištolj, kupim nekad griz zabunom, umjesto krušnih mrvica…a i zakrče mi se poslovne liste obaveza jer je netko na moru ili bolovanju. Život je čvor koji se stalno steže i zapliće. Crne mačke prelaze cestu ispred mene kao da su me čekale, rastežu se i zijevaju, uživaju da mi nešto smjeste i izazovu kakvu psinu…ali sve je to sitno, sve to riješi nekako čovjek kad mora, kad mu se iz tko zna koje žlijezde u lubanji počne prelijevati neki petrolej ili kakva tekućina. Jedino, s godinama, ja imam sve manji osjećaj da imam nešto s tim.

Dapače, imam osjećaj da imam u sebi nekoliko starijih Končarevih sklopki, desetak metara gumiranog kabla kakav imaju pegle, i neko ložište veličine peke (saća) kakve prodaju na sajmovima, i da to nekako i skoro automatski funkcionira, ne bolje od sustava strujnih kola i par elektronki iz RIZ televizora proizvedenih pred olimpijadu u Meksiku. A pravi ja….

…a pravi ja da je neki kristal kobaltne boje koja se mijenja, na pedalj dubine ispod vrha tjemena, veličine Haribo bombona. I taj žmirka, grije i treperi, i o njemu da nitko ne zna ništa. Niti ja, niti itko drugi, na što je spojen ne znam, i taj pravi ja je njegovo pamćenje njegove slutnje, neki kriptonski artefakt u tipu antene koji bi se dao spojiti na dvije elektrode uronjene u teglu od krastavaca i opet bi radio. I o vama mislim, osjećam zapravo, slično. I on “odlučuje”, a mi mislimo da mi odlučujemo, i države, giljotine, situacije u prometu, a sve to su njegove slike i odjeci.

Ajmo. Iz ovog izletničkog autobusa gleda(j)mo kroz prozor. Dobro vam jutro . I ..čitajte Odjek. On je preformuliran u jezik, treptaj tog čudnovatog stakalca.