Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 22.9.2022.

dav

Učini mi se nekad, prije zore, da ja samo promatram sebe iza stakla nekog nijemog gradskog autobusa u kišni dan. Da je sve ovo samo dio stvarnosti, a drugi dio su moja druga dva oka koja sve to gledaju sjedeći u tom autobusu, i čude se. Proleti mi tako, ponekad, život pred očima..kao neki crno bijeli ili tek kolorirani omnibus usporenih sekvenci koje se napreskokce, ali ipak ukupnim nekim vremenskim redom poslože i prođu. Ponegdje, taj potpori presječe magleni prikaz stabala. A taj se autobus, sporo, okreće gradom i ja gledam..malo ulice i ljude koji žure na posao, malo sebe nekad, sad, i ubuduće.

Možda to moje nesvjesno, iz milosti, tako uredi…da mi se tako učini. I da me smiri pred dan kao klinca prije zubara. A možda je to samo filmski ili kazališni sloj mene, uobrazilja koju zagrizem kao zrno anisa na vrhu kolača s kremom, slučajno pa iznenadi okusom.

Dobro vam jutro, tko zna što smo i zašto, i gdje smo zapravo. Ali držimo se i ove matrice, jutrošnje, izvirimo ipak i ponekad. A imamo i Odjek.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara