Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 21.9.2022.

Da bi im bilo lakše, da se održimo nekako na ovom vječnom hrvalištu, spremni smo se odreći svega, natovariti do besvijesti, žrtvovati se na bezbroj načina. Pa opet ispadamo s te glinene ploče, kao mrave sa stoljnaka nas mete nevidljiva ruka. Osjećaja važnosti ne, toga se nismo spremni odreći, on je jedina strana svijeta naše planktonske prirode, svjetlo s dna oceana za kojim ronimo dok ne poplavimo.

Pa kad je već tako, kad je važnije osjećati se važan nego čak i biti, shvatimo da ta ovisnost toliko košta, uzima, pretvara nas u mali i sapeti, neprirodni bonsai, reže nam grane i nadasve…ne da nam da budemo što bismo inače htjeli.

Osvrnimo se. Nema za nas mjesta na čamcima za spašavanje, a možda i brod potone iznenada. Bar svirajmo, kao oni svirci s Titanika, za svoju dušu svirajmo. Bar iza ponoći.

I dobro vam jutro, uzmite ovom cirkusu malo nas, izbijte nas iz njegovih somovskih ustiju, budimo dobro usprkos. A i ….čitajmo Odjek, zašto ne. Uistinu mislim, lakše je tako, ako je. Ako nije nemojte.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara