Kolumne

DOBRO JUTRO 20.7.2021.

Prizore krošanja biram jer ohrabre i osvježe, zaližu rožnicu, ako je umorna, kao medvjedica malog Mišku, maskotu moskovske olimpijade iz mog djetinjstva. Potapšu sve zdravo u meni, i učine me spremnijim da me izbace iz kapsule jutarnjeg egzercira, u džepnu arenu zbivanja u kojoj kruh lomim.

Činjenica da je vrijeme izvrnuto, pandemijsko i zavjereničko u smjeru da je pandemija privid, u kojem se ljetuje između valova raznih sojeva i mjera, u kojem je sve što se u trećem osnovne, ne učilo nego već znalo, postalo upitno i razlog zgražanja mnogih, da je cijepljenje dobro, da postoji spol, da je zemlja ravna, sve se to sasvim, tobož ozbiljno, svuda oko mene sad tvrdi da je sasvim drukčije, dojučerašnji idoli sad se čini da i nisu imali pristaša i saveznika, a već nastaju novi, a ja…..ja, lovim fragmente onog života, znanja i vrijednosti koje su još Rousseau i suvremenici držali za riješenu stvar. Ovaj čas slušam Georga Friedricha Händela, i Concerti per l’Organo ed altri Stromenti, još za četvrtiu išijastičan pijem jaki nes, i spremam se za dan. Čuvam te navike i ceremonije jutra, brijem se i šećem Bagginsa, i..i gledam u šetnji i fotografiram krošnje, vjerujem tu svoju paletu istina, vrijednosti i prioriteta, posrćem i dižem se, spreman ne samo na sve zamke i podvale, i željeza za lisice….nego i spreman zbog spremnosti, jer me to drži na okupu, u ovoj kakofoniji razuzdane tuposti. Osjetim se kao ruski emigrant s drvenim kovčegom, koji u bujici zbivanja vadi samovar na nekom prašnom peronu, ne toliko zbog čaja, nego da se njime održi i ohrabri.

Dobro vam jutro, zvjezdoznanci, svega klasičnog hobby rušitelji, detektivi skloni novoj perspektivi, i vi ljudsko kestenje što vas moji jutarnji skeč monolozi nasmiješe, a tko zna već kako. Spremajmo svoje frule i pisaljke, mahnimo si šturo, krenimo u ovu dnevnu osmosmjerku i njene vireve i plime.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara