Kolumne

DOBRO JUTRO 2.6.2021.

Postoji, oduvijek duboko nastanjen u ljudskom sjećanju, zvuk iznenadnog, tromog lepeta krila što proleti nisko nad tišinom jezera. Njega pamtimo prvim maglama s kojima smo već rođeni, iz dubina nemuštog korijenja genetskog sjećanja. Pamti ga, i zna, u nama .. prolaznik, lovac, ptica, i jezero. I sve to jesmo, pa svatko tko je jedno jutro krenuo od kuće u veliki grad, vlakom. Ili je pokupljen u naglo izbio rat, potrčao možda za nekom strašću ili moranjem, za nekim juri u bolnicu da ga vidi, već nekako, naglo i nečim probuđen u život. Jer svako nespretno a naglo kretanje pred unutarnjom ili vanjskom silom, možda i bez razloga, svako jutro stanuje u tom toplom i nepravilnom zvuku. Eto i ovaj trenutak. Zar ne osjećate. Slušajte ga.

Dok ima u nama te ranjive a bezumne, rizične kadence i nade, tog uvijek iznova izlaganja svemu što ta krila možda čeka, vreba, mami, i tim nemirnim pokušavanjem stići, do tada i nas ima. Kad zamre, pa, svejedno do kud smo doletjeli. Jer smo ..već doletjeli.

Dobro vam jutro, barske i močvarne ptice, tihi putnici, još sneni atomi ukupnog života. Dobro vam jutro, svi mi.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara