Kolumne

DOBRO JUTRO 2.5.2021.

Davno sam, kao rani pubertetlija, napisao u bilježnicu, pa sačuvao- u dane će teške, ko i one sretne, pod koracima mojim nicati izvori vode. Rosna livada osunčana proljetnim jutarnjim suncem, mir ranog jutra, to je moja praslika dubokog životnog blagostanja i sreće. I taj prizor je vječno energetsko polje, neiscrpni i najdublji mentalni akumulator moje osobne predodžbe ukupne, sile i života. Predkršćanski, starozavjetno edenski, panski, nazorovski, nešto iz čega se tek sve poremetilo u suprotnosti, pa već etičke ili kakve, neki sklad u kojem “ima za sve”. To je prizor prve idile, igre duha i prima materiae, svijet bez dobra i zla koji ne pozna linearno vrijeme i živi u istodobnom “sad” i vječnosti, pa treperi i buja u svojoj osunčanoj raskoši. Dobro vam jutro, ništa ste nego atomi te prve jutarnje bjeline iz koje je sve krenulo i nastalo. Pa, kako god se kotrljali dalje, još je to inercija i rikošet te jarke i praiskonske sile.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara