Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 19.4. 2021.

Ali kad noću prolazimo Zagrebom, ili se vraćamo od nekud, pa prolazimo neke preostale njegove, matoševske, još netaknute kapilare, u meni srce uvijek preskoči tiho. Oživi neko drugo, ne kažem da bolje, vrijeme. Neki svijet kad se još vjerovalo u filmove, Tarzana i sirene, u razne velike istine koje se nikad i nisu nešto isplatile, u crveni i plavi album buba iz Liverpoola, i dane kad su čekala djeca jedni druge da idu skupa u školu. U doba ljubavnih pisama, spomenara i izblijedilih slika iz četvrtastih polaroida. Vrijeme saonica, jutarnjih pijetlova i nevinih i u papir sjećanja utisnutih, nevinih psina što se prepričavaju i danas. I noćnih laveža i vlakova što iz daleka i bučno prolaze kroz noć, mirisa kolača koji dopiru po četiri kućna broja, na svaku stranu uz i niz ulicu. Onda odmaknemo i to prođe. Dobro ti jutro, kišno, kruto, mjerljivo i sivo. I vama ljudi, čiji su mliječni zubi ispadali još u to, sneno i izgubljeno vrijeme. Za kojim ne žalimo. Samo kad noću prolazimo gradom… pa prolazite njegove, još netaknute matoševske kapilare, u vama srce poskoči tiho.