Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 18.9.2022.

Izađem tako u nedjeljnu noć, kišnu i upornu, tamnu noć, ulicom što vodi uz razlivenu Savu. Izvedem psa. Ispod reda kandelabra i njihovih sitnih svjetlosnih arkada, dok iz šahtova u asfalt utisnutih, ista tamna voda huči. Pa vidim da razabirem u tom podzemnom brboru, viru i klokotu, u toj poplavnoj podzemnoj cikloni, glasove i oštar šapat.

Sva je zemlja bolna. I rojevi nezaspalog straha i muke, samoće i besmisla iz nje dovikuju i miješaju se kao iz napuklog mravinjaka što ga je bjelooki neki markiz nogama rušio, i sebi u svoju tamnu zaslugu, tamnoj monarhiji čuva…sav talog i gulag naše nedovršene povijesti, i bezbrojni što s tog sudbinskog kotača, iza koprene našeg koletivnog pamćenja vise, ispadaju, i opet se na njega penju.

Bježite! U mir i otpust, u tihe luke daleko od vlasti tih prijevarnih , sumpornih orkana. Sve je laž i privid za vas postavljena zamka vječnog uzdisanja. Bježite zajedno, iz ratova, kotaca, kazniona duha i željeza, iz mržnji i skučenosti, iz pijane vriske i loših zavjeta, neostvarivih želja i užasa u koje ste povjerovali. I ostali.

I dobro vam jutro, sviće, iskra njegova što mokri stijenj pali, od ljubavi. Od svjetla. Povjerenja i ljepote što ju straže noći od vas uporno kriju.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara