Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 18.11.2022.

mde

Pisanje, kao i sve, nosi ucjenu namjere. Ili se trudiš da budeš ljudima potreban i drag da bi te voljeli…… ili ne. Kad smo jako loše ili jako dobro, pomislimo da …da baš nas briga, da ćemo kako mi osjećamo a ne “da uspije tekst” ili bilo što drugo. “Odječki ja” ne vodi računa o tome da Odjek uspije, drugdje ja moram pametno ili kako već, tu mogu kako mislim i osjećam, ne “da uspije” nego da izvadim taj dren iz rane i kažem- što istekne…to ide, pa možda nekome bude blisko ili zanimljivo. Nema plana. Niti namjere, ničeg nema, samo materijal.

I samo zato se četiri godine dižem u pet pa pišem, sa stijene, iz automobila, s obale jezera, ispred sudnica i zbornica, pišem da meni bude lakše. Vama, da netko možda kaže- pa znam, i meni je bilo tako. Zanimljivo. I tu smo već jači, nije samo moj osip ili čir, veselje ili nešto, pa to i drugi tako.

Veliki je to grijeh po pravilima ljudskog svijeta, biti iskren. Najveći. Tu je nama dano za cilj da uspijemo, ako sviramo da ljudi plaču, ako pečemo rakiju da ljudi piju, ako smo silni da nas se boje, ako smo dugonogi da nas žele, ne da budemo mimo. Eto, Odjek je mimo.

Dobro vam jutro.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara