Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 17.6.2021.

U šumsku, krznenu i lisnatu razinu našeg ukupnog “ja”, uvijek sam vjerovao, sumnjao sam u gornje etaže drveta života, ove duhovnije, eterične, nevidljive.

Ali u cjevčice od celuloze, borove iglice, male pretrčavajuće sisavce i bube, to sam mislio da je moj saveznički svijet stvarnosti. Da satirski, panski, svijet nagona, refleksa, gladi, smjelosti i svega vitalnog i primitivnog, da je to meni sklon dio ukupnog. I da ga mogu uvijek pozvati pod zastavu, oporaviti, i razigrati.

I sad to mislim, iako znam…. ako šumu bezumno siječeš, ili baš zapustiš, jednom ćeš zazviždati, a ona neće odgovoriti.
Zato ne zaboravimo da smo i fizička bića, ne budimo prema sebi maćehinski  grubi i bahati. Rastrčimo te svoje prve dorate, i češljajmo ih nekad. Da ih ne izgubimo.


Dobro vam jutro, mali krugovi kozmosa, kapi istog potoka, zrake iste svjetlosti što se vječnom čini. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara