Nešto ću vam iz srca reći. Ali prvo…stigao je i još jedan petak, svakom je već dugo zapisan u njegovom redu plovidbe bordo crvenih tvrdih korica, svakom je iza ponoći već tiho zasvijetlio oznakom “danas” u njegovom malom biografijskom kalendaru. Da, život gazi i melje a mi se poput kišnih glista i malih sisavaca izmičemo, previjamo i ne damo, tako mi svoje vrijeme na zemlji teglimo godinama, ubacuju znojni ljudi petkom u svoje stapne strojeve parnih turbina zadnje grumene ugljena. Eh, da mi nema Odjeka i mojih bilježaka i osobnih pamfleta, da nema moje gotovo epistularne, skrpane jutarnje lirike i malih mojih zapisanih i rastrzanih životnih refleksija… pa to je za mene jutarnji odušak, jutarnja slabost, čak i neka radnja ritualne mentalne higijene. Hvala vam što ste tu. Ali i u petak treba naše brazde orati.
A to, nekad davno, sjećam se dobro, ja sam ovaj svijet odraslih drukčije zamišljao, tada me je on tek čekao negdje u daljini. Mislio sam da odrasli žive..da su si uredili taj svoj svijet nekako jači i sigurniji, gledao sam na gornjoj stanici zagrebačke žičare izložbene uzorke tih jakih čeličnih sajli koji nose te kabine, činilo mi se da na svemu što odrasli rade oni ostave neku zonu sigurnosti, rezervu i pojačanje, pa sve to funkcionira i vuče i nosi bez problema. Kako sam se samo prevario.
Pa taj svijet stalno gori požarima, ruši se i guši u dimu i radijaciji, u plastici, u diktaturama i krizama, burze se naginju, avioni u turbulencijama stenju i tresu, svak svakog špijunira, guši i koči, cenzurira i pljačka i do zemlje ako uspije, Bože…svijet odraslih stalno i u svemu laže, petlja i vara na vagi. Uzalud magistarskih i senatorskih toga, kravata i crnih talara, uzalud partija, loža i akademija, i lula uzalud i kamiša nakrivljenih, i brojalica i bajalica, uzalud radijskih frekvencija i elektroničkih lampi, kajdanki i iskaznica, kreditnih ureda, uzalud svega, svega, svega što smo jedni drugima namjestili, smislili olako i proglasili istinom ili već čime velikim, a uglavnom da jedni druge oderemo i preveslamo, oženimo za neku naknadu i ošišamo kao Kreleta iz Marinkovićevog kiklopa. Ma.
Dobro vam jutro, još smo mi dobri….idemo u dan. I još jednom, hvala što čitate.
Dodaj komentar