Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 17.11.2022.

mde

Nešto me napalo ove dane nakon SARS-CoV-2, pa radim dok se ne kurtališem, kako bi ulično bosanski se reklo ..više “na” vještinu, autoritet i pravilo da (samo simbolički u ovoj biografijskoj fazi) pucaš prvi i budeš okrenut bokom a ne “en face”. To pravilo vrijedi i u mornarici i u baru ako se zagužva, a i u životu i svugdje. Ova je klupa mjesto gdje, ako sam izveo Baggins (ja uvijek za njega nominativ, tako je Gollum za originalnog Bilba, pa se šalim), ako sjednem…ja sam isti čas sa druge strane, u kontemplativnoj dimenziji, u sasvim drugom svijetu, pucnem prstima i vidim…..Da, moram i to reći kako je u Zagrebačkom kazalištu mladih, a tamo sam se učio glumi, Zvjezdana Ladika tako, naša dobra instruktorica. Okrenuo bi se zidu, ona bi rekla “sam si u polju i vidiš na nebu svjetleće tijelo i…”, pa bi pucnula prstima a ti bi se okrenuo i…dalje sam improvizirao. Svi su te gledali i imao si svojih pet minuta za pantomimom objasniti kako i što se dalje događa. Klupa, da. Odnese.

Bila je na putu prema satovima glume, na Cvjetnom ili Preradovićevom trgu, jedna pekarna…blizu je bio butique Lee Cooper s majicama na rusku kragnu i pojasima koji bi nakon dvije alkice visjeli sa strane, to je bila kultna pekarna…a jedan osebujan i mentalno neuklopljen i bučan čovjek bi često glasno govorio o Marxu i dokazujući da …da smo mi tada, na početku 80-ih, još daleko od puta koji je Carl prepoznao kao pravi. Službe su ga tolerirale, on je imao hlače na jednu naramenicu i bio je vrlo nemilosrdan kritik…sigurno ga se poneko sjeća. Sreo bi se na tom potezu od Trga i Đukica, prvi naš transvestit sa gitarom s kojim sam se pozdravljao a…to se računalo da se sa Đukicom pozdravljaš po imenu.

Imao sam neki smeđecrveni baloner, on je bio…tako sam mogao na glumu i biti Brecht ili Marinkovićev Ugo, mogao sam istodobno biti i Giacobbe “Jake” LaMotta kojeg je de Niro skinuo u Razjareni bik, a to su bila moja dva pravca odrastanja biti. Pa bi Đukicu pitao, pokazujući na garderobu “jesam dobar”, u pekarni bi ulazio u polemiku o Kapitalu…eto to su moje godine koje se nekom čudom i ubrzavajućom prijevarom računaju u….jebote, Zagreb kakav je nekad bio.

Dobro vam jutro, malo sam i emotivan danas, živjeli. Čitajte Odjek. I ne budite grubi međusobno.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara