Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 16.11.2022.

Davno je to bilo kad sam od Tomaševca i Zrinšćine prema Preseki kupio od jednog livadu, nekadašnji vinograd lijepo položen, pa sam ja to dao susjedu malčirati Tomicom Vinkovićem, pa druge godine kosio “silvericom”, kraljicom kosa kakvih nije bilo po vrtnim centrima i dućanima. Moj hrabri njemački ovčar Gimli bi me gledao iz hlada, susjedi Bolfeki bi mi donosili kiselog mlijeka pa bi razgovarali, i sve je bilo lijepo, veliko, zdravo, mitski i narodno.

Umro je prvo moj prethodnik od kojeg sam kupio plac za smotuljak masnih kuna pred uredom bilježnika u Vrbovcu, pa stari Bolfek, pa Ruža, pa moj Gimli s kojim sam sahranio u plahti “na jelene” i uz Der KaiserWilhelmSiegesmarsch i uz vjetar sjevernjak i susnježicu ritterski dio sebe u njegovoj šesnaestoj godini. Ali jutros sam se sjetio kako smo u kabinu mog kombija WV T-2, kretali Bolfek, tada još mladi Gimli i ja, u Vrbovec kupovati traktorske gume. Kako je to bila velika stvar i događaj, on je dugo prije nego sam stigao obukao trodjelno pepita odijelo, kačket koji je namjestio s obje ruke, ja sam vozio natrag sa dvije velike traktorske Barumke a Gimli se, mlad, vrtio i u jedan čas Bolfek digne prst nasmijan i kaže za Gimlija “Ali sve zna!” i doda “Filozof!”. Ja vam ne znam dočarati taj trenutak toliko beskrajno nevin i radićevski, mi smo uskoro pili gemište pod orahom i komentirali svjetska zbivanja i životne, metafizičke teme. U to doba je alte Strića na kraju sela orao s konjem i govorio “kad ne bu njega, ne bi ni mene”, a tako je i bilo…jedno je vrijeme koje je u tom pitomom kraju kucalo svoje zadnje godine i mjesece, hrdali su pred zoru jeleni kuruzu, iz podruma su se nosili bokali orošeni i magleni, hladni. I mene su svi zvali “sused” s malo produženim i intimnim “u” u “sused”, kao naš je.

Dobro vam jutro, eto, tako je bilo. Idemo sad. Nekako….nema veze. Idemo.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara