Kolumne

DOBRO JUTRO 15.7.2021.

Nekad, rijetko, noću me nešto naglo, iznutra, probudi, pa gori moje srce, i puca, kao kupina. I učini mi se da će sve biti dobro, da će se svi moji prvi snovi ostvariti. Snovi oni, još iz onog vremena kad sam se dizao u pidžami , noću, na prste da stavim na ploču Wassermuzik, Georga Friedricha Händela, iglu. Pa da na gramofonu Savica, Iskre iz Kranja, tiho da nikoga ne probudim, tako svira, a ja zamišljam kuda će sve mene moje tračnice odvući. I da uz prugu gori, posječena da pruga prodiše, kupina. I da se radnici dovikuju nekim naglaskom koji počinje između Tušilovića, Slunja, pa sve do Korenice, a ja vidim sebe, u šezdesetim godinama života, u nekoj drugoj sobi, isto noću, kako gledam zadovoljno i skoro svečano, kroz prozor u park. Da, učini mi se tako, nekad noću, prilika da sve bude kako sam oduvijek želio. I ustanem, i pazim da nikog ne probudim.

Bude to tako, nekad, u čovjeku neka iznenadna plima, učini mu se će se u jedan čas sve poklopiti i otvoriti.

Dobro jutro, ne prespavajte svoje trenutke, možda su oni i najvažniji. Možda i važniji do stanica na koje ćemo ipak stići.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara