Kolumne

DOBRO JUTRO 15.5.2021.

dav

U ovo vrijeme godine, livade postanu posebno zelene i, jutrom, bude jedan trenutak duboke, guste, osunčane i rosne, svježine. Oduvijek sam vjerovao u moć tog prizora koji vrvi životom, i u moć osjećaja te vlage pod bosim nogama. Tu silu sam, i sad tako, vidio kao saveznicu, neko vječno, ukupno, mirisno biće. I da, će, kad ništa drugo ne uspije, me ta sila prekriti i upiti. Ne želim biti kremiran, nikako ne, nisam duh, niti plamen nisam da se stopim i izgorim, i krijesim, i svjetlucam među zvijezdama. Želim da, kakav i jesam, da me crvi, ptice i korijenje rastave i kljuju kao lonac mesa, pa prekrije humus, i trava, i čuvaju divlje kupine. Pa da me preskaču ježevi, razmiču krtice, i da čujem kako, negdje, cestom, prolaze kamioni i autobusi.
Dobro vam jutro, mili, posudite života od ovog zelenila, od njegove nijeme a pune života, vječite sile što duboko diše.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara