Kišna je noć. Kišna je zagrebačka noć potisnula dnevnu strku i njene bučne obrate, strepnje i nade sa palisada svoga izvanvremenskog mira. Spavaju uz Savu trnjanski Sprudi, Vrbici i zavoji, odvojci, nasipi, trafostanice i zarasle ljuljačke i parkovi, tek pokoji srednjovječni somnabuličar okreće stranice kakvog starog izdanja Matice, memoarske literature hrvatskog proljećarstva, ili priručnike isforsirane i naivne ezoterijske književnosti. A ja… ja tiho da ne probudim, prebirem svoje islužene memorijske signature, zamišljene ex libris kartice vlastitih starih nemira.
Da, još od vremena kad sam u špilhoznama i uz fontanu “kod džamije” čitao Julesa Vernea i do lipnja morao jesti samo kakao s preljevom zimski sladoled, pa sve do danas, naslagalo se tih impresija i epizoda i prekoviše, probisvjet- kaže Marijana uz mješavinu zgražanja i simpatija. Ali jedno je sigurno, imamo pravo biti i ustrašeni, i dobro, i sjetni i kako nas god zahvati. Ne vjerujte tim kaučarskim priručnim koučevima i životnim vodičima niti koliko bude crno ispod dobro podrezanog nokta.
Nismo mi tu zato da budemo mašine za uspjeh, pa kad nam remenje počne proklizavati da nas puste niz rijeku, držite vi svoje biografije uz glavu, to ste vi i vaš život. Vaše matineje i prvomajski krosevi, vaši nedovršeni studiji i tvorničke kantine, promaknuća i igličasti printeri, telefoni od kilu Dancall i vruće banjalučke pite. Slobodno i sjetni budite, i ljuti, i pokradeni i blagoslovljeni.
Skoro će i dan, držite se na svojim operacijama i tehničkim prijemima, čekanjima prvog i svakim svojim radostima i mukama. Dobro vam jutro. I Odjek čitajte i zalijevajte sa mnom, tu biljku penjačicu što se ne predaje i prkosi.
Dodaj komentar