Kolumne

DOBRO JUTRO 14.9.2021.

dav

Moje sam tajne prolaze otkrivao na donjim obroncima Zagrebačke gore, pitomim i tihim, maštovitim staništima svojih ranih, osmoškolskih dana. Tu su ta prva skrovišta bila, od onoga za što sam tada mislio da je grubi i tvrdi svijet odraslih, kojemu nitko od vas nije do kraja pripao, koliko god s godinama okoštao i stasao. Jer neki prolaz uvijek vodi u ta, u već gdje i koja, kneževstva svijeta vila i patuljaka, tog vašeg, unutarnjeg pantheona porculanskih figurica. Neku i nije život razbio, ma koliko vas god kotrljao zavojima i prijevojima vremenskih crta. Da, možda rasterećenom bistrinom, možda naivnim idealizmom, ali sva naša vremena i uzrasti paralelno žive, samo neka nadglasaju, ne nestane sasvim, i nikad, ništa.

Dobro jutro, dok nas preplavljuje dan, na čas pustite iz svojih mentalnih krletaka, slike već skoro zaboravljene. Nek oblete jedan krug, pa ih sklonite opet jedan od drugih, i sebe samih, što pravila vaših sadašnjosti živi.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara