Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 14.8.2022.

Nakon kišne noći ptice pjevaju glasnije, boje su jarke i bistre kao na starim razglednicama s romantiziranim vedutama i pejzažima slikanih dvadesetih godina prošlog stoljeća. I ja, u svitanje, osjećam onu odsutnost svega što se među ljudima smatra bitnim, vrijednim hvale ili pokude i neposrednim..ispunja me tek tih i slatkast mir. Ništa se u meni ne može izraziti brojem katastarske čestice, tečajem neke valute, čak niti kazaljkom na skali zadovoljstva i muke, sve je u meni pastelno i nježno, polifono i prepušteno.

Ljudi….ljudi nepotrebno budu ovisni i usredotočeni na ugodu i neugodu, na radost i tugu, od malena tako mislim, u staroj splitskoj bolnici čekajući švoru da nas odvede u bakinu sobu, ili u vrletima zaraćene Bosne, mene bi ovako ispraznilo i opčinilo na čas, time da je u čas lijepo i odsutno. Pa koja god, i koliko god skučena ili baš moja uloga bila.

Dobro vam jutro, odložite na čas naše glumačke maske koje nam je netko spojio s imenom redom točkica na pisaćem stroju…udahnite ovo ostalo, svijetu brojeva i sila nedohvatno. Dobro vam jutro, bolesnima i zdravima, slabima i jakima, jer sve je to tek privid koji bude pa ne bude.