Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 14.6.2022.

….ali da bi se osjetio prostor, eto ovaj naš, srednje i istočnoeuropski, mislim da su tri uvjeta. Prvi je vidjeti i pamtiti lica i pokrete ljudi, te kodirane tragove njihovih muka, nadi i strahova. To moraš, ne moći, morati upijati i prepoznavati još kao dijete. Te žene koje su na glavi nosile košare sa sirom i vrhnjem, jajima, njihove opreze, okretnosti i zavisti, njihovo beskrajno poštenje i ono malo lukavosti koju nisu niti znale da ju imaju, njihove krakate muževe, mudrijaše sa poluzgužvanim šeširima, moraš morati osjećati propulzivne činovnike 70-ih i njihove “tristaće” i balonce, sindikalna pikada i male nogomete u Savudriji, i borbe kod komisija i čvorišta neformalne moći za sobu više budućih stanarskih prava, kutne garniture i Kardelja “na metar”, morao si moći vidjeti i prepoznati po licima studentske opozicionare koji pišu poeziju koja je više nacionalno ili liberalno čeznutljiva nego borbena, konfidente i potkazivače, komitetske karijeriste, konduktere, sve to u Zagrebu i Beogradu i donekle različito, i u svakih par godina različito. I u Bukureštu još za deset koraka više različito, i turist djevočke, opresije i promiskuitete partijskih društava, onu podravsku religijsku maglu i raspela po raskrižjima, trstinu, sve moraš znati i osjećati, i spremati u hodajuću prigradsku knjižnicu svoga pamćenja i sentimenta.

Drugi je uvjet dvokomponentan, od vlastite iskustvene uronjenosti u bilo tog prostora, ali i svojstva da te te iskustvene šine ne zatvore prema tuđim, da se ne pretvori to sjećanje u sebičnu crvotočinu bez širine. I treći je uvjet kompulzivan, da te sjećanje tjera i obvezuje na bilo koje djelovanje, od pisanja ili pripovijedanja do društvenog djelovanja s empatičnom stranom, ovo zadnje te razlikuje od običnog špicla.

I konačno, sve to nije pomoć nekom uspjehu, dapače, uspjeh je u prostoru između ovih veduta oduvijek bio komitetski i komisijski, u njemu širina i pamćenje nisu dobrodošli. Ali neki priručni, intuitivni ljetopisac prostora, neko zanovijetalo s bar malo srca, to da, to možeš biti.

Dobro vam jutro, idemo na put, živjeli. U maglu, u maglu, suvremenici mojih unutarnjih svjetova..i njihovih pipaka i ticala što vas osjećaju, dodiruju u prolazu. I razumiju. Čitajte Odjek, uzaludni, neumorni, ali ipak ponuđen i otvoren svezak otvoren na klupi.