Featured Kolumne

DOBRO JUTRO 14.1.2022.

Još jedan tjedan se umorio, pa misli…neka ih gnjavim još malo, pa da i ja odem na vlak, i kući. Jer on tako srčano i pošteno zna gnjaviti, tako ozbiljno to shvaća, mora biti da je i njemu ovo posao. Ima raznih, istina, tjedana. Ozbiljnih i radnih, onako, zamisli ih se lako da su u plavoj kuti sa kemijskom olovkom u džepu, kakvi su nekad, radili na zagrebačkoj žičari… pa žučljivih i upornih, poput mađarskih carinika, pa raznih šećeraša, birokrata, ima tjedana raznih, a i vikenda ima raznih. Ali većinom budu to dežmekasti i niski pedesetgodišnjaci u moslavačkom tipu Fats Domina, s restoranskim sakoima boje manga, sifonom i brčićima, ugodni i okretni oni budu, bliski, domaćinski i naši.

Ali što sad, kruna mog duhovnog razvoja je biti toliko konsterniran, nepovjerljiv i zapuhao…da i ne očekujem previše od petka, i baš tada se sve stiša i smili tako ugodno da samo predem. Još kad dođe gost iz Trstenog, pa zasjednemo, dohvatimo se INA-e i Končara, Mike Špiljka i Karađorđeva, onda sve ove glodavske stvarnosti utihnu, i baš nas briga.

Dobro vam jutro, lisice i oposumi, razni moj glodavski svijete, i orkestru djetlića, izdržite, što nam je život dao, ne dajte se, neka uđe vlak u stanicu.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara