A mjesec, zvecne mamuzama, i skoči lako na prozor, zapleše smijući se dvosmisleno i ne da lako zaspati. Ohrabri i uveća brige, rasklima protiv njih svezano koljivo, i kako na njega zamahnemo prvim što nam ruka dohvati…on nestane, pa se u čas vrati. Onda pred zoru naglo uzmakne, ili se pretvori u obični kolut sira koji s neba još malo zuri i podsmijeva se.
Eto, tako on radi, a mi ostanemo sami sa svojim iskušenjima i neizvjesnostima, pa se pribiremo tek malo sporije nego da ga nije ni bilo.
Dobro vam jutro, ne dajmo se mjesecu, niti se utorku predajmo tek tako. I čitajmo Odjek.
Dodaj komentar