Kolumne

DOBRO JUTRO 12.6.2021.

dav

Volim ta subotnja jutra, u kasno proljeće, već kad krene prema ljetu, kad boje svitanja već polako rumene. Izgubi se ona oštrina, prvih, herojskih i marćanih sunaca…a još ono nije zapeklo bučno i  raspojasano, ovo je vrijeme prilika, dovršavanja poslova, ali još u nekom, i razigranom, ali i simfoničnom miru.

To je vrijeme nekih davnih praznika i raspusta, na kraju školske godine, a još prije buke, i cike s plaže, plesnjaka i bljeskanja bedara, to je vrijeme kad se kraj Save čita knjiga i planira osvojiti svijet. A on, još nije sasvim tu.

Moj život je pun fotografija mene sa cigarom, u nekom pokretu, mene u nekom žaru života po mjerilima onih priča što se spominju uz bolji roštilj i rizling, većinom slika suvišnih, pa izbrisanih. Puno je više tihe i radosne, askeze, svitanja, i nekog uljuđenog idealizma, svijeta koji se ne čuje, i ne računa. 

Tako i sad, poljubio sam, još u snu, dragu u oko, izmijenimo mi tada par toplih riječi, i ja se iskradem i spremim tiho. Sa šalicom kave sjednem pod stablo, poslije ću donijeti ribu, vino, i krumpir, biti bučan i radostan, razbuđujuč, silovit i drag. Pa zbiram na čas, i plutam ovim, svojim, njenim, našim, i svačijim mirom.

Dobro vam jutro, subotnje jutro u kasno proljeće, već kad krene prema ljetu, kad boje svitanja već polako rumene. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara