Kolumne

DOBRO JUTRO 11.9.2021.

mde

Neka ruka blaga, prospe tih par kapi prve jutarnje bjeline, tiho, kao da se otrese. Za čas, začuju se u zagrebačkim kvartovima uz Savu zvuci dostava kruha i novina i usputna, tek kurtoazna udvaranja vozača i prodavačice, rani subotnji autobusi, grakranje vrana, dozivaju prvi šetači svoje pudle i pinčeve, slažu, još od jučer mamurni, konobari terase lokalnih kafića. I tako uvijek, subotom, ja slušam taj isti zvuk naše jutarnje, ranojutarnje tokate.

I mislim, dok pišem vama, da odgodim te tortelone sa špinatom za sutra ili ponedjeljak, i pođem odmah tu, preko Save na utrinsku ribarnicu, pa iz Dugog napišem još jedan tekst prije nego se vratim kući, i radim još jednu kavu… ne preglasno, da ne probudin, ne pretiho… da skoro probudim.

Ima svako vrijeme, i svaki život, i gdje su više njih isprepleteni, svoje jutarnje ceremonije i liturgije, i svi zajedno smo atomi nekog kozmičkog, velikog anlasera, što budi i pokreće, i tako stalno kruži svijetom.

Dobro vam jutro, jutarnji čitači, i oni kasni, i oni što naše jutarnje zvuke stvaraju, bruje i žive.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara